Dragi moji alergičari, celijakičari, atopičari i svi koji pratite ovaj portal zbog sebe i svoga zdravlja pozdravljam vas na početku ove nove 2018 godine. Neki su sretni što se 2017 završila, snažno su zalupili njenim vratima uz riječi: „ne ponovilo se“. Nekima je bila dobra i uspješna godina i voljeli bi da traje još malo. Neki će je vezati uz novootkrivenu alergiju, neku drugu liječivu ili neizlječivu bolest, nekima će ostati u lijepom sjećanju nekima ne. Ali takav je život. Naše je da ga živimo.
Da mi je netko rekao da će moju prošlu godinu uvelike obilježiti ovaj portal Alergija i ja, rekla bi mu da nije normalan. Portal je super i pratim ga. Dosta toga naučim, ali na koji način da mi može obilježiti godinu? Jedan poziv glavne urednice portala i njena želja da napišem priču o sebi, načinu na koji sam otkrila celijakiju te kako sam naučila s njom živjeti otvorila je mnoga vrata u mom životu.
Svima vama želim da se otvore vrata koja će vas odvesti u bolje sutra. Svi smo mi iz nekih, samo nama poznatih razloga,povezani.
Bolest uvijek povezuje ljude.
Suosjećamo jedni s drugima, pomažemo koliko možemo, trudimo se učiti, širiti vidike i djelovati kako najbolje znamo i umijemo.
I mi smo zato tu.
Podrška
Da vam pomognemo kad mislite da nema pomoći, da vas podignemo kad padnete i da budemo rame na koje ćete se nasloniti kad vam rame bude potrebno.
Mi smo tu da vam kažemo da ne budete tužni kad vam ne uspije kolač od bezglutenskoga brašna, mi smo tu da vam pomognemo što prvo napraviti kad dijete ima alergijsku reakciju, mi smo tu da naučite kako prepoznati alergiju.
Mi smo tu da se lakse nosite sa svime.
Da čovjek ima vremena pripremiti se na neke događaje u životu puno bi ih lakse mogao podnijeti. Kad student izlazi na ispit i nauči sadržaj knjige osjeća se dobro, spremno i kao da ga nista ne moze iznenaditi. Ali ako izlazi na ispit nespreman, s nikakvim znanjem osjeća se izgubljeno, baš kao i svi mi koji smo se u nekoj životnoj dobi susreli s dijagnozom koja nam je promijenila život.
Male želje – velika sreća
Stigla nam je Nova godina. I zaista želim da nam bude nova. Želim vam hrabrost da se sa svojom dijagnozom nosite kao da nosite pobjednicki pehar. Ne stidite se križa koji vam je stavljen na leđa, imao on ili ne vanjske pokazatelje. Učite o svojoj bolesti i sebe i druge. Nemojte se stiditi pričati o svome stanju, ne zatvarajte se u sebe.
Ne morate ništa nositi sami, mi smo tu.
Želim vam upornosti da svoju djecu naučite da postoje oni „malo drugačiji „.
Da postoje ona djeca koja mogu umrijeti od jednog kikirikija, od mlijeka, jaja i bilo kojeg drugog alergena. A ako su vaša djeca ova „malo drugačija“ želim vam snagu da ih odgojite da se brinu za sebe, da se paze i da preispitaju svaki svoj obrok. Da se ne srame što nose svoj sendvič u školu, da im ne bude neugodno što ne smiju pojesti nečiju rođendansku tortu. Želim vam upornost i što manje straha. Vaša djeca su najpametnija na svijetu, shvatit ćete uskoro, ako već niste! Djeca su blagoslov! Čuvajte ih!
Želim vam što više uspješnih životnih utakmica koje ćete igrati protiv svojih alergija, autoimunih oboljenja i stanja koja su nam promijenila život.
Želim vam što manje suza nad samim sobom, a što više sreće i dobrih trenutaka.
Želim vam najviše zdravlja, jer je nedostatak istoga ono što nas ovdje povezuje.
Želim vam ljubavi, jer se s njom i uz nju sve lakše podnosi!
Želim vam svako dobro, da ga širite, da budete susretljivi, uvijek spremni pomoći. Da imate vremena za sebe i jedni za druge. Želim vam sreću, jer nam ponekad i ona treba! Želim vam uspješnu i zdravu godinu. Provedite je s nama i uz nas. Jer mi smo tu za vas. Uvijek!
Piše: Ankica Ostojić, saradnica portala Alergija i ja
