Prošle su mnoge godine paranoje i panike od kako je alergija ušla u naše živote. Kažem u množini, jer alergija jeste bolest cele porodice. Prošlo je mnogo drhtanja, strepnje, bdenja da bi alergija na hranu, atopijski dermatitis i astma, koje su bile deo naše svakodnevne borbe, od stresa, prešli – u naviku. Budni smo dočekivali zoru zbog češanja ekcema ili inhalacija, odazili u hitnu službu zbog alergijskih reakcija, a uz sve to svakodnevno smišljala nove mogućnosti od ono malo dozvoljenih namirnica. Napravila sam mnogo obroka bez glutena, jaja, mlečnih proizvoda, bez svih 8 najjačih alergena i još mnogih koji su bili u prolazu, šargarepe, graška, pasulja, sočiva. Sve to nije bilo ni malo jednostavno, ali najvažnije je da je moguće i da je taj period sada iza nas.
Stres, briga, strepnja da ne dođe do nove alergijske reakcije i strah od probanja novih namirnica, sve to roditelj deteta sa alergijom na hranu doživljava svaki dan i to nekoliko puta dnevno. Ali kuvanje i istraživanje novih recepata od malog broja namirnica koje sme da jede, može čak pomoći da se ta stanja lakše prebrode. To se desilo meni.
Prvo na šta pomisle ljudi kada nabrojim namirnice na koje moje dete ima alergiju, šta to dete uopšte jede, ali sva sreća, na meso i povrće nikada nije imao alergije, tako da je ručak bio najmanji problem. Veći problem kod alergija na hranu su užine i šta pripremiti za doručak i večeru. Moj mali alergičar je imao alergiju na pšenicu i glutenske žitarice, ali je čudno da je on odbijao sve žitarice, i bezglutenske, pa čak u početku i pseudožitarice, heljdu i leblebiju, koje trenutno obožava. Njegova intuicija je bila dobra, jer su to zapravo mahunarke, i na pasulj i grašak je jedno vreme imao alergiju.
Zato sada, kada me mame sa istim problemima pitaju za savete, kažem da osluškuju potrebe svoga deteta i da ne primovravaju dete da jede namirnice koje uporno odbija.
Jedan od problema kod alergije na hranu je i kupovina. Iščitavanje etiketa i tumačenje sastava proizvoda su uobičajena radnje u marketima. To pravilo važi za sve proizvode, bez obzira da li ste ih ranije koristili, jer dešava se da proizvođači često promene sastav proizvoda ili uslove u kojima se oni proizvode. To pravilo vaći i za one proizvode na kojima istaknutim slovima piše „bez“ nečega, jer se dešava da se ambalaža i sastav razlikuju. Naročito treba paziti na skrivene alergene u hrani.
Posle 6 godina života sa alergijama na hranu evo par stvari koje mi olakšavaju kuvanje bez alergena i koje redovno primenjujem:
Isključivanje alergena iz okruženja
Soja i kikiriki su potpuno isključeni iz naše kuhinje. Soju iovako ne koristim zbog genetske modifikacije, a kikiriki zbog prevelike klase alergije koju dete ima. Uzrok mnogih slučajeva anafilaksije je upravo kikiriki, tako da su kod nas i okruženju svi proizvodi od kikirikija – jednostavno zabranjeni.
Koristim posebne police u frižideru
Iako imamo frižider koji dete teško može da otvori, u početku sam svu hranu bez alergena stavljala na najvišu policu. Kasnije, kako je dete raslo, postajalo radoznalije, imalo je želju da upoznaje hranu i viri u frižider, odvojila sam deo u vratima, u kojoj je bila smeštena njegova užina i jednu policu u kojoj stoji sva njegova hrana. Sada, kada je porastao, hrana koja nije bezbedna i koja sadrži alergen, nalazi se na najvišoj polici i potpuno mu je nedostupna.
Koristim posebne posude
U početku našeg života sa alergijama, kada je alergena bilo puno i kada smo se tek navikavali na celu situaciju, pravila sam paralelno po 2 jela od svakog. Ako pravim spanać, napravim i jedan bez kravljeg mleka tako što ga zamenim sa pirinčanim mlekom. Kada pravim palačinke, pravim one normalne i one od bezglutenskog brašna i bez jaja. Kada pravim supu – u toku kuvanja, odvojim tečnost u drugu šerpicu kako bih nastavila kuvanje sa bezglutenskom testeninom bez jaja.
Sada uglavnom spremam hranu koju svi ukućani mogu da jedu, ali postoje i mnogi recepti koje pravim posebno za malog alergičara.
Potrebno je koristiti poseban pribor, varjače, posude, šerpice, prati ruke često nakon kontakta sa alergenom, u toku pripreme jela, kako ne bi došlo do kontaminacije. Ne samo da se stvara dodatni posao oko spremanja jela, već je duplo više posla i oko pranja posuđa.
Iako je posuđe uvek dobro oprano, da ne bi došlo do kontaminacije alergenima, imam posebno posuđe za pripremu hrane bez alergena. To su silikonski kalupi i posude za pečenje hrane, plastično i drveno posuđe (varjača i daska za sečenje).
Takođe, veoma je važno da dete sa alergijom na hranu zna koja hrana je bezbedna. Zbog toga su veoma bitne posebne posude za služenje i skladištenje hrane.
Uvek nosim rezervnu užinu za dete
Ukoliko idemo u park, na izlet, u poseti nekim drugarima – čak i tamo gde znam da ima hrane koju sme, ja nosim njegovu omiljenu hranu.
Deca sa alergijama na hranu su probirljiva i nepoverljiva prema drugoj hrani.
Posude koje su mi olakšale pečenje
To su male posude – u kojima pečem hranu bez alergena, mali plehovi i kalupi – koji mi štede prostor i električnu energiju: pleh za srce tortu, mafine, hleb, kalup za palačinke.
Procedura je sledeća: kada pečem jelo za ostale ukućane koje mali alergičar ne sme, pripremim i manju količinu istog jela, ali bez alergena, kako bih u isto vreme koristila rernu.
Imam male pomagače u kuhinji bez kojih ne mogu
Posle tri godine alergije na jaje, dve uzastopne analize su pokazale da je alergija na žumance nestala. Međutim, alergija na belance je ostala i to u najvišoj klasi. Zbog toga mi mala zlatna ribica svakodnevno pomaže u pripremi obroka za malog alergičara. Za odvajanje žumanceta mmožete koristiti i ljusku od jajeta ili otvor flaše. Ono što obavezno odradim je i ispiranje žumanceta u čaši, kako bih i prstima odvojila ostatke belanceta.
Žumance dodajem mnogim jelima i testima, jer ne samo da je zdravo za razvoj dece, nego i pomaže da se jelo veže.
Obeleživači u boji
Za skladištenje hrane i transport koristim zatvarače kesa u boji. Zelena boja je za dete sa alergijama, plavi – za dete bez alergija.
Uključujem dete u pripremu obroka
Verujte da su deca u kuhinji sposobna za to veoma rano. Uključivanje deteta u pripremi jela može olakšati organizaciju oko pripreme, jer deca stvarno mogu da budu pravi pomoćnici u kuhinji. Posebno je važno uključiti dete sa alergijom na hranu u spremanje obroka, jer na taj način dete stvara ljubav prema hrani i kuvanju, ali i stiče saznanje o namirnicama koje su za njega bezbedne.