Za sve roditelje đaka prvaka i vrtićke dece sa celijakijom i alergijom na hranu, koji još nisu bili u kolektivu, polazak u školu ili vrtić može biti jedan veliki stres. Nažalost, zbog neadekvatne ishrane u vrtićima (čitamo: nepostojanja bezglutenske ishrane), većina malih celijakičara pravo iz ušuskanih kuća – “sigurnih zona” odlazi u školske klupe.
Dok roditelj misli o tome šta će dete jesti, deci su u glavi novi drugari, samostalnost, učenje, druženje. Roditelji su u strahu, a oni onako dečije, naivno odlaze sa osmehom na licu, radujući se svakom novom danu sa drugarima. I ne plaše se. Hrabro idu u nove pobede.
A briga roditelja je uvek prisutna. Roditej deteta sa celijakijom i alergijom na hranu najviše brine zbog toga što se zaposleni i učitelji često prvi put susreću sa pojmom celijakije i svim njenim ograničenjima. Situacija nije ista u svim školama, nekad se desi da je u klupama već bio učenik sa istim problemom, ali retko. Takve škole i nastavnike koji su imali priliku da se susretnu sa ovim ograničenjima u ishranii možemo nabrojati na prste jedne ruke. Informacije koje smo tokom vremena dobili kao Udruženje pacijenata je poražavajuće. Ima zaista tužnih, često neverovatnih priča i iskustava. Istina, nađe se po koja zaista lepa, ali je ona veoma, veoma retka. Često je baš na roditelju da edukuje, da priča i širi svest o celijakiji, i ne samo o njoj već i alergijama na drugu hranu. Posebno na kikiriki.
Zato evo nekoliko saveta koji će Vam, nadamo se, pomoći bilo da Vaš celijakičar prvi puta ide u školu ili ste već iskusni školarci celijakičari.
Upoznajte učiteljicu i druge roditelje sa celijakijom
Prilikom upisa deteta u školu, popunjava se upitnik, u kom je, izmedju ostalog, i deo o alergijama. Iskoristite tada da pomenete važnost adekvatne ishrane. Ako primetite da psiholog i pedagog koji su na upisu prisutni, ne znaju o čemu govorite, u kratkim crtama – pojasnite.
Ako to niste tada učinili, na prvom roditeljskom sastanku tražite reč i upoznajte učiteljcu i prisutne roditelje sa problemom sa ishranom kod vašeg deteta (ako je prošao prvi, iskoristite priliku na sledećem). Budite hrabri, samouvereni i ne dajte da Vam zastane knedla u grlu kada budete morali javno da izgovorite da se vaše dete hrani drugačije i da se po tome razlikuje od druge dece.
Zapamtite, ono jeste drugačije, ali samo po pitanju ishrane. I ono trči i skače kao i svi drugari, i ono ide na rođendane, raduje se istim stvarima, i naglasite da ono nije razmaženo što ne jede ovu ili onu hranu, to je način da on bude zdravo. Koje još stvari treba da istaknete?
- Naglasite da celijakija nije zarazna ni alergijska bolest i da ne može doći do potencijalno smrtonosne reakcije, kao što je slučaj sa alergijom na kikiriki
- Kažite da dete ne mora imati nikakvu reakciju kada unosi gluten, unošenjem čak i tragova glutena svaki put dolazi do oštećenja sluznice tankog creva koja uzrokuje razne crevne probleme, pojavu autoimunih bolesti i druga oboljenja. Opišite im moguće simptome koje vaše dete ima kada unese gluten (dijareja, povraćanje, bolovi u somaku…).
- Ukoliko se dete striktno pridržava bezglutenske dijete, rizik za obolevanje od drugih bolesti je minimalan i da im celijakija neće predstavljati problem za obavljanje drugih aktivnosti (npr. sportskih)
- Objasnite da je gluten protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i ovsu, i u svim proizvodima koji ga u sastavu sadrže, ali i da je često prikriven sastojak zbog čega je važno birati deklarisane i/ili proverene proizvode
- Objasnite da detetov obrok bude poslužen na očišćenom stolu i zamolite za saradnju učiteljice i roditelja u vidu edukovanja druge dece – da ne mrve i ne razbacuju gluten (kifle, sendviče, keks…) u blizini i neophodnst pranja ruku posle obroka. Tu će najveću ulogu ipak igrati vaše dete koje morate naučiti kako da se pazi.
Naš savet je da budete uverljivi, ali im sa smeškom ponudite i rešenje – jer ste ih upravo UPLAŠILI glutenom. Dajte predlog učiteljici i mami/tati čije dete sedi u klupi sa vašim detetom da svoju užinu ne jede za njihovom klupom, da to mesto bude Vašem detetu “sigurna zona”, pomenite šta njihova deca jedu za užinu, a da ni ne znaju da je bez glutena (čipsi, čokoladno mleko, voće…).
Ponudite da na času odeljenske zajednice održite malo predavanje o glutenu i pitajte da deci tada podelite neki od bezglutenskih keksića, palačinke, kako bi videli da ukus nije ništa drugačiji od njihovih slatkiša. Uvek možete koristiti materijal i tekstove sa našeg sajta kao pomoć pri edukaciji. Možda će čak najviše pomoći da im uručite štampani materijal u ruke. Naši materijali sa sajta i letci (tražite da vam pošaljemo) vam mogu u tome pomoći.
Objasnite im da vaše dete treba da jede užinu na svoj način. Zamolite da kažu svojoj deci da NE SMEJU GURATI RUKE U KESU sa njegovom užinom, jer će mu tako obrok kontaminirati glutenom, i neće imati šta da pojede do dolaska kući.
- Dogovorite sa sa učiteljem/učiteljicom da kod nje ostavite nekoliko bezglutenskih slatkiša/grickalica koji se ne kvare lako (npr. pirinčane galete), za slučaj da ogladni ili mu obrok tokom gurkanja na odmorima ispadne. Tu su i situacije proslave rođendana i sličnih događanja kako se dete ne bi osećalo izolovano (i redovno obnavljajte zalihe).
- Upozorite da se gluten može skrivati i u materijalu za likovnu kulturu (posebno u plastelinu), medicinskim preparatima (za hitne slučajeve), nekim istraživačkim materijalima,… te ponudite doneti svoje bezglutenske materijale.
- Zamolite učiteljicu da vodi računa kada deca međusobno dele slatkiše/grickalice/užine kako bi se, što je moguće više, izbegle situacije da vaše dete dođe u kontakt s njima, te da ako primeti da je uzelo nešto nedozvoljeno ili neprovereno, da vas obavesti o tome kako bi mogli da ispratite dete.
Budite svesni da će puno toga zavisiti od toga koliko je škola i pojedinac spreman da sarađuje, ali i pored straha od odbijanja, verujemo da ćete upornim i medicinski potkrepljenim objašnjavanjem doći do zajedničkog rešenja za zdravlje vašeg deteta. Uvek se možete poslužiti i našim tekstovima i roditeljima drugara iz odeljenja i zaposlenima predložiti da o celijakiji i alergijama na hranu pročitaju na našoj stranici www.alergijaija.com (ako ih nešto više interesuje o svemu ovome).
Tema širenja svesti o celijakiji i alergijama može biti idealna za časove odeljenske zajednice i građanskog vaspitanja kada se radi o diskriminaciji. Ukoliko vidite potrebu i za edukacijom druge dece u razredu vašeg deteta, obratite se Nacionalnom udruženju “Alergija i ja”, kako bi im približili i otklonili tabue koje deca imaju prema bezglutenskoj hrani i celijakiji. Trenutno ih iz logističkih razloga sprovodimo samo u Beogradu, ali smo voljni da Vam damo instrukcije kako to uraditi i u vašoj školi u vašem gradu.
Mali celijakičar kod drugara
Pošto vaše dete stiče nove prijatelje, neminovna su druženja u i van škole. Ako roditelji drugara nisu upoznati, upoznajte ih. Ako ste iskoristili roditeljski sastanak za upoznavanje sa problemom ishrane kod vašeg deteta, možda ste već doziveli pozitivnu reakciju (svoj deci su podelili slatkiš, a vašem doneli voće da počaste za rodjendan svog deteta).
S obzirom na visoku cenu deklarisanih bezglutenskih proizvoda, ponudite im listu nekoliko standardnih, lako dostupnih proizvoda bez glutena koje mogu obezbediti u tim situacijama. Ono što je uvek sigurno je neka voćka (ako postoji neka koju ne sme da jede voće zbog alergija i sa tim upoznajte roditelje).
Naravno, ako niste sigurni u to da će vas poslušati, potrudite se da na vreme znate kada su rođendani i druženja kako bi dete ponelo svoju hranu.
Naglasite da hrana vašeg deteta mora biti samo njegova i da niko ne sme da je dira (zbog moguće kontaminacije glutenom preko ruku, ako je neko pre toga dirao glutensku hranu), pa ako vi ne prisustvujete proslavi, predajte detetovu torbicu sa hranom roditeljima slavljenika koji će je predati vašem detetu na korišćenje kada dodje vreme za obrok.
Nacionalno udruženje “Alergija I ja” organizuje radionice za decu, gde se deca, prvenstveno, druže sa “sebi sličnima” po pitanju ishrane i ujedno uče kako da spreme neki lagani slatkiš koji mogu sa drugarima rado da podele. Udruženje ima i Psihološko savetovalište za pacijente, gde takođe možete da se obratite i dobijete savet kako pomoći malom celijkičaru, ali i sebi, jer kažu: “Srećan roditelj – srećno dete.”
Ako imate još nešto iz vašeg ikustva da podelite sa nama i tim savetom pomognete drugima, možete nam napisati u komentaru.
Pročitajte i ovaj tekst: Alergija na hranu u školi: što učitelji i nastavnici treba da znaju
Piše: Ana Nikolić, Nacionalno udruženje „Alergija i ja“