Astmu imam od najranijeg detinjstva, već nekih 37+ godina. Alergijsku astmu i inhalacione alergije. Kao dete relativno često sam imala napade, boravila u bolnicama i slično, ipak smatram da sam imala sasvim normalno detinjstvo i kvalitet života. Kako sam ušla u tinejdžerske godine, napadi su se proredili, ali nisu nestali. S godinama se počelo dešavati da dobijem napad i kada se prehladim ili kad sam pod stresom. I tako već skoro 15 godina svakodnevno uzimam redovnu terapiju za astmu (Symbicort turbohaler i pumpicu Berodual po potrebi).
U momentu kada smo muž i ja počeli da razmišljamo o proširenju porodice moja astma je bila u potpunosti kontrolisana. Veoma retko, van redovne terapije, sam imala potrebe za uzimanjem pumpice tipa Beroduala, a napade koji zahtevaju injekcije ili infuziju veoma, veoma retko. 1-2 puta u par godina. Trenirala sam, bila sam veoma aktivna, nisam se hranila baš najzdravije, ali dobro…
Pre nego što smo počeli da radimo na bebi ja sam obavila sve neophodne lekarske preglede koje sam smatrala da žena treba da uradi pre tudnoće. Između ostalih, otišla sam i kod mog pulmologa na pregled da vidim da li bi i šta eventualno trebalo menjati u terapiji.
On mi je rekao da se redovna terapija za astmu uzima i u trudnoći, jer je mnogo gore po majku i bebu da je astma nekontrolisana nego kontrolisana uz pomoć redovne terapije s čim sam se ja složila.
Takođe, istakao je da kod nekih žena u trudnoći astma ostane nepromenjena, neke iskuse poboljšanje, a neke pogoršanje astme. Objasnio mi je i da uzimanje lekova tipa Symbicort-a i brzodelujućih bronhodilatatora kao što je npr. Berodual ili Ventolin – sigurno u trudnoći. Naravno, klinička ispitivanja na trudnicama nisu vršena, jer nisu etična, ali mi je ukazao na to da su Šveđani tokom godina pratili trudnoće žena sa astmom koje su na redovnoj terapiji, prikupljali su podatke koje su kasnije analizirali i da su zaključili da ništa ne ukazuje da pomenuta terapija negativno utiče na majku ili bebu. Međutim, obzirom na to da je moja astma bila dobro kontrolisana dogovorili smo se da ću da koristim turbohaler Pulmicort koji sadrži isti kortikosteroid kao i Symbicort, ali bez bronhodilatatora i Berodual po potrebi, da pokušamo pa da vidimo kako će ići.
Prva trudnoća i astma
Kada sam ostala trudna prvih mesec dana što se tiče astme bilo je sve u redu, uzimala sam redovno propisanu terapiju i to je bilo to. Međutim, sa ulaskom u drugi mesec moja astma se polako počela pogoršavati. Nije to bilo ništa strašno, ali jednostavno imala sam mnogo češću potrebu za Berodualom. Takvo stanje je trajalo negde do četvrtog meseca i onda se smirilo. Sa ulaskom u zadnji trimestar opet sam iskusila blago pogoršanje astme i u dogovoru sa pulmologom vraćena sam na staru terapiju, Symbicort i Berodual po potrebi. Porodila sam se u 38. nedelji trudnoće, prirodno, bez epidurala i na svet sam donela zdravog dečaka. Pre porođaja često sam se pitala kako ću reagovati na isti što se tiče astme i malkice sam se pribojavala da ne dobijem astmatični napad u sred porođaja. Tokom celog porođaja pumpica Beroduala je bila sa mnom i svom prisutnom osoblju sam naglasila da imam i astmu, da znaju za “ne daj Bože”. Prosto ja sam tako bila mirnija. No, sve je prošlo super. To je bilo u septembru 2016. godine.
Bebu sam dojila i sve vreme sam uzimala redovnu terapiju za astmu.
Druga trudnoća
U januaru 2018. godine sam opet ostala trudna. Druga trudoća je bila planirana i pre iste sam se opet konsultovala sa pulmologom gde smo se dogovorili da i dalje ostanem na terapiji Symbicort i Berodual po potrebi. I ovog puta sam u prvom trimestru iskusila pogoršanje astme i to poprilično intenzivnije nego u prvoj trudnoći. To se nastavilo kroz celu trudnoću. Često sam bila i bolesna u smislu respiratornih infekcija, stalno sam nešto šmrcala, kašljala, bolelo me grlo. Ja sam radila, sin mi je išao u vrtić i prosto stalno je nešto donosio kući. Nije pomagalo ni to što mi suprug radi u školi. Nisu to bile neke strašne viroze, ali bukvalno barem jednom u mesec dana me bolelo grlo, curio nos i kašljala sam. To se odrazilo i na pogoršanje astme. Išla bih kod pulmologa, dobila bih pojačanje trenutne terapije, a jednom i antibiotik. Kako je trudnoća odmicala, a stomak bivao sve veći, meni je sve teže bilo da dišem. Beba je bila visoko, pa ni to baš nije bila srećna okolnost za mene.
Kad sam ušla u osmi mesec trudnoće zbog pogoršanja astme završila sam u bolnici.
Malo je reči da sam bila zabrinuta i za sebe i za bebu. Primala sam intravenozno kortikosteroide ujutro i uveče, pila sam antibiotik, bila na kiseoniku i inhalacijama Beroduala. Aminofilin mi nisu davali jer nije preporučljiv u trudnoći. Napravili su i rendgen pluća, jer su hteli da budu sigurni da nema upalu pluća. Doze lekova koje su mi davali bile su minimalne moguće primereno mom stanju. Lekari su mi rekli da sistemski kortikosteroidi (npr. Lemod Sol, Urbazon i dr.) ne bi trebalo da štete bebi, jer je organogeneza, tj. razvoj bebe završen, ali da naravno žele da mi ih ukinu čim to moje stanje dozvoli. No, moj oporavak je baš sporo tekao. Ja sam već mislila da ću iz bolnice ići pravo na porođajni sto.
Skoro celi osmi mesec trudnoće ostala sam u bolnici. Jedna mlada sestra mi je rekla da je prestravljena da ću se početi porađati u njenoj smeni. Htela sam da joj kažem da se i ja brinem da se ne porodim kod njih, ali nisam. Ne treba ni da pominjem da sam bila uplašena kako će porođaj proteći, jer u mojoj glavi sasvim izvestan je bio scenario gde u sred porođaja dobijam astmatični napad. Zbog toga sam bila pod stresom i mislim da je to kontraproduktivno uticalo na moj oporavak.
Otpuštena sam iz bolnice par dana pre no što ću ući u deveti mesec. Od terapije sam dobila Symbicort, Berodual i Pronizon po odgovarajućoj šemi. Takođe, doktori su dali preporuku da na porođaju obavezno primim epidural kako se ne bi došlo u situaciju da dobijem astmatični napad. Nisu bili za carski rez, jer ipak je to operacija i smatrali su da bi možda u ovakvom stanju bila podložnija postoperativnim komplikacijama. Ni ja nisam htela na carski rez. Sve sa preporukom odmah sam otišla u našu ginekološko-akušersku kliniku gde su mi načelno rekli da će je uvažiti, ali naravno da ne mogu da garantuju, jer sve zavisi kada, kako i pod kojim okolnostima se bude porođaj odvijao. Sve vreme po otpustu sam imala blage simptome astme, teško sam disala, brzo bih se zadihala, kašljucala sam. Porodila sam se opet u 38. nedelji. Prirodno, bez epidurala iako sam ga tražila. Uzela sam Berodual pre nego što su me priključili na indukciju, za svaki slučaj kako je dežurni ginekolog rekao. Porođaj je prošao u redu. Rodila sam zdravog dečaka koji je ocenjen sa dve desetke.
Astma posle trudnoće
Posle porađaja moja astma se značajno poboljšala, odnosno vratila se na staro stanje što mi je donelo olakšanje.
Pre svega psihičko. Opet sam bila ona stara.
Podelila sam sa vama moje iskustvo u nadi da će nekome pomoći. Naročto je važno slušati svog pulmologa, kao i ginekologa, pridržavati se terapije, pokušati biti smirena trudnica, jer nam je strah, pored astme, udruženi neprijatelj u našem posebnom stanju i sasvim je suvišan, složićete se.
Tekst: Nina Janić Brusnjai