Pridružite se našoj zajedinici:   
Saznajte više:

Sve o alergijskom rinitisu što treba da znate i da li je povišena temperatura jedini simptom koji ga razlikuje od korona virusa?

alergijski rinitis i korona virus

Alergijski rinitis predstavlja globalni zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga poseta lekaru. Sama klinička slika alergijskog rinitisa može značajno varirati, a savremeni pristup ovom problemu se temelji  na merama prevencije i naravno primeni dugotrajne adekvatne terapije. Kada već toliko dugo znamo za ovaj problem gde onda i dalje grešimo?

Simptomi alergijskog rintisa

Simptomi alergijskog rinitisa su veoma slični prehladi – to su  zapušen nos, obilje vodenastog sekreta iz nosa ili slivanje niz  ždrelo, učestalo kijanje, crvenilo očiju, peckanje i suzenje očiju, nadražajni kašalj i grebanje u grlu. Često mislimo da smo opet “zakačili” neki virus, a u stvari pravi problem je alergijske prirode. Svi ovi simptomi utiču na smanjenje kvaliteta života jer pacijenti imaju  smanjenu  koncentraciju, česte glavobolje i umor, a deca  mogu imati problema u školi zbog poremećaja učenja koji je posledica  umora, lošeg sna ili razdražljivosti.

Šta je alergija? Alergija je imuna reakcija na molekule proteina-alergene i predstavlja najčešće hronično zapaljenje sluznice disajnih puteva. Učestalost alergijskog rinitisa se u evropskim zemljama kreće od 10% do preko 25%, a najveća je u SAD, Australiji, Zapadnoj Evropi i na Novom Zelandu. Češća je kod dece, ona čine oko 40% pacijenata. Pretpostavlja se da će za dvadeset godina zbog porasta aerozagađenja i globalnog otopljenja polovina populacije imati alergijski rinitis.

Alergijski rinitis najčešće počinje posle druge godine života. Najveću učestalost ima u školskom uzrastu, tako da će oko 80% pacijenata sa alergijskim rinitisom imati prve simptome u tinejdžerskom uzrastu.

Zanimljiva činjenica:

Da li ste znali da 30-40% svetske populacije u nekom periodu života ima problema sa alergijskim bolestima?

U zavisnosti od vrste alergena, alergijski rinitis deli se na sezonski (u periodima cvetanja i otpuštanja polena trava, korova i drveća) i perenijalni (celogodišnji sa alergenima kao što su kućna prašina, grinje, buđ, duvan, životinjski epitel, životinjska dlaka, perje, pamučna vlakna…). Alergijski rinitis je izazvan supstancama koje se nalaze u našoj okolini i normalno su bezopasne za osobe koje nisu alergične.

Faktori rizika za pojavu alergijskog rinitisa

Porodična sklonost predstavlja glavni faktor rizika za alergijski rinitis. Razvoj alergijskog rinitisa se povećava na 50% ako jedan od roditelja ima alergijske bolesti i 72% ako su oba roditelja imala istu atopijsku manifestaciju.

Ostali faktori rizika povezani sa razvojem alergijskog rinitisa uključuju:

  • viši socioekonomski status pacijenta
  • povećano zagađenje životne sredine
  • decu rođenu u proleće i leto (tokom sezone polena)
  • nedostatak starijih rodjaka
  • kasniji polazak u obdanište
  • majčino pušenje tokom prve godine života
  • izloženost alergenima u zatvorenom prostoru kao što su životinjska dlaka, grinje i prašina, viši nivo IgE u serumu (> 100 IU / ml pre šeste godine)
  • prisustvo pozitivnog znaka alergena po koži
  • rano unošenje veštačke hrane za bebe.

deca i alergijski rinitis

Slika 1. Tipičan izgled deteta sa alergijskim rinitisom

alergijski rinitis

Slika 2. Lividna sluznica nosa kod alergijskog rinitisa

Alergijski rinitis je često povezan sa drugim bolestima. To su: alergijski konjuktivitis, akutni i hronični sinuzitis, zapaljenje srednjeg uva i astma.

Oko 80% pacijenata sa astmom ima alergijski rinitis.

Smatra se da je alergijski rinitis značajan faktor rizika za nastanak astme, jer je primećeno da zapaljenje napreduje iz gornjih u donje disajne puteve.

prick test

Slika 3. Kožni prik test

Lečenje alergijskog rinitisa

Lečenje alergijskog rinitisa možemo podeliti u četiri faze:

  1. izbegavanje alergena (uvek je preporučljivo, praktično teško izvodljivo, a može biti uspešno ako pacijent zna na šta je alergičan)
  2. edukacija pacijenata. Kod alergije na polen, ne preporučuje se previše boravka na otvorenim poljima u vreme cvetanja. Kod alergije na kućnu prašinu i grinje, preporučuje se smanjivanje rezervoara grinja (eliminacija jastuka, zavesa, tepiha, plišanih igračaka), upotreba antialergijske posteljine, primena higijenskih mera adekvatnim fizičkim i hemijskim sredstvima;
  3. farmakoterapija (antihistaminici, intranazalni kiortikosteroidi, oralni antagonisti leukotriene, dekongestivi). Danas se najčešće primenjuju oralni H1-antihistaminici (npr desloratadin) druge generacije koji imaju odličan efekat na smanjenje curenja sekreta i osećaj svraba u nosu. Bezbedni su u većim dozama I treba ih koristiti dokle god traju simptomi i period je određenog alergena.

Intranazalni kortikosteroidi (npr. mometazon furoat) predstavljaju najefikasnije klase lekova za AR i smiruju sve nosne simptome uključujući zapušenost ili curenje nosa, svrab i kijanje. Ne treba se plašiti dugotrajnije upotrebe, s obzirom da neki lekovi na tržištu imaju izuzetno malu sistemsku bioraspoloživost, odnosno ne prelaze u krvotok uzrokujući neželjene efekte.

Dekongestivi (npr xylometazolin) se u lečenju AR mogu primenjivati do 14 dana samo u kombinaciji sa intranazalnim kortikosterodima.

Antagonisti leukotriena (montelukast) su efikasni u lečenju alergijskih bolesti gornjih i donjih disajnih puteva.

4. imunoterapija (specifična subkutana, sublingvalna ili nazalna) podrazumeva tačno poznavanje preosetljivosti na određeni alergen. Imunoterapija (IT) je jedini modalitet lečenja koji se koristi da izmeni prirodnu istoriju alergijskih bolesti.

Alergijski rinitis i korona virus

U toku 2020. godine početak polenskih alergija se poklopio se sa izbijanjem epidemije virusa Corona. Simptomi respiratornih infekcija su slični simptomima alergijskog rinitisa, ali kod infekcije virusom Corona simptomi su uglavnom vezani za donje disajne puteve (pluća).

To su: gubitak mirisa, bol u u grlu, kašalj i otežano disanje sa kratkim dahom i povremenim gušenjem. Takođe je prisutan poremećaj opšteg stanja sa povišenom temperaturom, malaksalošću. To nisu simptomi karakteristični za alergijski rinitis.

Studije sprovedene u poslednjih nekoliko meseci su pokazale da pacijenti sa alergijskim rinitisom nemaju povišeni rizik da obole od virusa Corona. U toku epidemije ne treba prekidati lečenje alergijskog rinitisa, naprotiv, treba nastaviti sa kontinuiranim uzimanjem antihistaminika i topikalnih kortikosteroida, što u današnje vreme postojanja efikasne I bezbedne terapije nije problem. Smanjenjem pojačane sekrecije iz nosa, kao i kijanjem, sprečava se širenje virusa Corona, a takođe i antialergijska terapija predstavlja neku  vrstu diferencijalne dijagnoze u odnosu na virusnu infekciju.


Tekst: Doc. Dr Ivan Baljošević


El Pharma

 

 

 

globalskin
gaa
efa
wpa
elf