Verovali ili ne, od alergije može da se umre, i verovali ili ne, od hrane može da se umre.
Koliko god vam ovo zvučalo preterano i previše senzacionalistički, broj anafilaktičkih rekacija i smrtnih slučajeva od alergijskih reakcija uzrokovanih hranom je za 10 godina porastao za 400%!!!
Glavni krivac anafilaktičnih reakcija su:
- iznenadne nedijagnostikovane alergije,
- slučajna konzumacija alergenih proizvoda usled nepažnje,
- nesmotrenosti u restoranima ili
- neadekvatnih deklaracija na proizvodima.
S obzirom na to da se o nutritivnim alergijama najmanje govori u našem društvu, naše Udruženje „Alergija i ja“ će u okviru projekta„Hrana pod lupom“organizovati niz aktivnosti kojima će razvijati svest o alergijama na hranu i doneti određene promene u društvu koje će uticati na kvalitet i bezbednost osoba sa alergijama na hranu.
Šta su nutritivne alergije?
Alergija na hranu je imunološka reakcija organizma na proteine određene namirnice. Danas postoje alergije na gotovo svaku namirnicu, kao i na mnoge inhalacione alergene. Simptomi su razičiti, ali svaka od namirnica može dovesti do anafilaktičkog šoka, koji se može završiti smrtonosnim ishodom.
Šta je anafilaktički šok?
Anafilaktički šok je najteži oblik alergijske reakcije. To je akutni tip reakcije koji može imati neočekivan, dramatičan i fatalni ishod. Uzrok anafilaktičog šoka mogu biti hrana, lekovi i otrovi insekata, a čak 36% reakcije anafilaktičkog šoka je poreklom od hrane. Kada su jake alergije u pitanju, čak i kontakt sa alergenom može izazvati reakciju organizma. Ponekad je dovoljan dodir ili čak samo udah da do alergijske reakcije dođe.
8 smrtonosnih nutritivnih alergena
Među 8 najčešćih alergena u hrani spadaju: jaja, kravlje mleko, pšenica, soja, riba i morski plodovi, kikiriki i orašasti plodovi.
Alergijska reakcija na ovih 8 smrtonosnih namirnica, kao i na mnoge druge namirnice, počinje na mestu kontakta organizma sa uzročnikom – alergenom, koji izaziva peckanje, svrab ili metalni ukus u ustima, zatim otok usana, jezika i ždrela. Generalizovana reakcija se može razvijati kao osip i crvenilo sa urtikama po celom telu koje svrbe. Lice i meka tkiva otiču, a disanje postaje otežano. Moguće je povraćanje, grčevi u stomaku, dijareja. Osoba postaje uznemirena, zvuci koje čuje dobijaju metalni prizvuk i oseća kao da tone. Njen krvni pritisak počinje da pada, kolabira i gubi svest.
Ovi simptomi se javljaju već nakon 5-15 minuta od konatakta sa alergenom, ali i nakon 2 sata. Dešava se da se razvoj i produbljivanje tegoba može razviti i satima nakon početka, ali je ova situacija ređa. Takođe, moguće je da se nakon blage početne reakcije oseti spontano poboljšanje, ali se nakon 3-4 časa tegobe ponovo jave.
Zato je važna edukacija populacije i lakši pristup adrenalinskoj injekciji, koja može spasiti nečiji život.
Jaja
Alergijska reakcija na jaja javlja se obično nekoliko minuta do par sati nakon konzumiranja. Ponekad čak može biti toliko jaka da i dodirivanje jajeta ili ljuske jajeta može izazvati ozbiljnu reakciju.
Simptomi alergije na jaja su identični simptomima drugih alergija na hranu i mogu se ispoljiti na 4 načina:
- Kožna reakcija – Prvi simptomi alergije na jaja se pojavljuju upravo na koži. Karakterističan je jak svrab i osip u vidu crvenih neravnih pečata ili tačkastih plikova po koži, kao kod simptoma urtikarije ili dermatitisa.
- Respiratorna reakcija – curenje nosa, kijanje, suzenje očiju – svi simptomi alergijskog rinitisa, otežano disanje, kašljanje i gušenje, što su simptomi astme, ali i oticanje krvnih sudova ispod kože ruku, nogu, lica, jezika ili genitalija.
- Oralni simptomi – Oticanje usana i oblasti oko usana (proces nazvan angiodema) najčešće udružen sa urtikarijom.
- Simptomi gastrointestinalnog trakta – Mučnina, gorušica, grčevi u stomaku, dijareja, povraćanje su takođe česti simptomi alergije na jaja.
Alergija na jaja se najčešće prvi put javlja u najranijem detinjstvu. Zanimljivo je da se alergija ne mora pojaviti prvi put kada dete proba jaje, jer je potrebno vreme da se stvore antitela (igE) kako bi se razvila alergija na belance ili žumance.
Najveći problem sa alergijom na jaje je taj što je jaje veoma česta namirnica, pa samim tim je i učestalost kontakta veća. Jaja se nalaze u gotovo svim tortama, poslasticama, biskvitima, keksima…
Migrenske glavabolje takođe mogu biti jedan od simptoma alergije na jaja.
Dobra vest je da postoji mogućnost da se alergija na jaja „preraste“. Iskustvo pokazuje da alergija na jaje prestaje do pete godine, ali često se dešava da dete preraste alergiju na žumance, a da belance ostaje jedini alergen iz jajeta. Međutim, alergija na jaja može biti i doživotna i veoma opasna.
Kikiriki
Jedna od najčešćih alergija na hranu je alergija na kikiriki. Ona spada i u jedne od najopasnijih alergija i može prouzrokovati ozbiljne, često fatalne alergijske reakcije, u kojima je obavezan hitan pristup adrenalinu. Kod osoba sa alergijom na kikiriki i mali tragovi kikirikija mogu da izazovu alergijsku reakciju. Dodirivanje očiju, usta i nosa posle kontakta sa kikirikijem može takođe izazvati jaku reakciju.
Alergija na kikiriki je na vrhu smrtnih ishoda alergijskih reakcija.
Smatra se da alergija na kikirkiki ima tendenciju da bude dugoročna i doživotna. Međutim, postoje i studije koje su dokazale da oko 20% dece sa alergijom na kikiriki preraste svoje alergije, ali da su mlađa braća i sestre dece alergične na kikiriki u većem riziku.
Veliki problem kod alergije na kikiriki predstavlja kontaminacija koja je veoma česta u konditorskim proizvodima i netačno navođenje ovog alergena. Česte alergijske reakcije koje su izazvane ovim alergenom i koje su dovele do ugrožavanja života, izazvane su upravo neadekvatnom deklaracijom namirnica. Sa druge strane, kikiriki se nalazi u mnogim prehrambenim proizvodima koji imaju i varijantu bez kikirikija, tako da često može doći do slučajne konzumacije (na primer grisini sa ili bez kikirikija).
Kikiriki raste pod zemljom i deo je porodice mahunarki, kao što su pasulj, grašak, sočivo i soja. Ako je prisutna alergija na kikiriki – veća je šansa da postoji alergija i na druge biljke mahunarke nego što je na druge namirnice. Kikiriki nije isto što orah, badem, lešnik, koji rastu na drveću, ali su te alergije često ukrštene.
Procenjuje se da je 25 – 40% ljudi koji imaju alergiju na kikiriki, alergično i na orašaste polodove.
Mleko
Alergija na mleko je jedna od najčešćih alergija na hranu kod beba i predstavlja najveći problem u tom uzrastu, jer je u tom periodu bebi to osnovna hrana. Proteini mleka su prvi strani proteini koji se uvode u bebinu ishranu. Alergija na mleko je preterana reakcija imunog sistema tela na mlečne proteine.
Imuni sistem identifikuje određene mlečne proteine kao napadače i tako utiče na proizvodnju imunoglobulina E (IgE), antitela koja neutrališu protein (napadač-alergen). Sledeći put kada telo dođe u kontakt sa alergenom (mlečni protein), IgE antitela prepoznaju napadača te šalju signal imuno sistemu da izluči histamin i druge hemikalije izazivajući razne alergijske reakcije (odbrambeni mehanizam). Mleko sadrži mnoge proteinske frakcije (delove) koji izazivaju alergijske reakcije. Dve glavne komponente mleka su surutka i kazein. Osoba može biti alergična na obe komponente ili na jednu od njih.
Surutka (20%) je tečni deo koji je ostao posle zgrušvanja mleka, a kazein je zgrušani deo koji nastaje kada se mleko usiri . Surutka sadrži uglavnom alfa laktalbumin i beta laktalbumin, koji deluju kao mogući alergeni.
Sazrevanjem funkcije varenja digestivnog trakta, alergija na laktoglobulin obično nestaje od treće do pete godine života, ali zbog strukture molekula kazeina alergija može da bude doživotna.
Postoji tri tipa alergijskih reakcija na mleko:
Tip1 – simptomi počinju u roku od nekoliko minuta od uzimanja malih količina mlečnog proteina. Uglavnom stvaraju kožne probleme u vidu ekcema ili osipa. Mogu da budu praćeni respiratornim ili gastro-intestinalnim tegobama.
Tip2 – simptomi počinju da se razvijaju nekoliko sati od uzimanja mlečnog proteina. Najčešći simptomi su povraćanje i dijareja.
Tip3 – simptomi se razvijaju više od 20 sati ili čak i nekoliko dana posle veće količine unesenog mlečnog proteina. Problemi koji se javljaju su dijareja sa ili bez respiratornih i kožnih reakcija.
Alergija na mlečne proteine je nutritivna alergija koja se prva javlja, ali u velikom broju slučajeva – prva i prestaje. Preko 90% dece sa alergijom na mleko preraste ovu alergiju do druge – treće godine života.
U odraslom dobu može da se javi netolerancija na mleko, koja se manifestuje kroz gastro-intestinalne smetnje i predstavlja nepodnošenje mlečnog šećera, laktoze, a ne alergiju.
U slučaju nekonzumiranja ove namirnice preporučuje se uzimanje suplemenata kalcijuma, nutrijenata koji se nalaze u mleku, vitamina D i riboflavina.
Pšenica
Alergija na pšenicu je nepovoljna imunološka reakcija na proteine pšenice koji za posledicu imaju razvoj simptoma na probavnom i disajnom sistemu.
Učestalost alergije na pšenicu procenjuje se na oko 0,4 – 9%.
Pšenica ima stotinak proteina, a najpoznatiji i najzastupljeniji su: albimun, globulin, glijadin i glutenin. Do alergijske reakcije može doći u vremenskom rasponu od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon konzumacije žitarica. Ovaj tip reakcije može potaknuti čak i udisanjem proizvoda od žitarica, npr. brašna.
Ako osoba koja ima alergiju na pšenicu pojede hranu koja sadrži gluten može se javiti nekoliko reakcija: brze reakcije: urtikarija (koprivnjača), angiodem (otok lica), teškoće disanja, alergijski rinitis, astma, mučnina, ekcem, bol u stomaku ili u težim slučajevima – anafilaksa, alergijska reakcija opasna po život. Kasne reakcije: mogu se javiti 24 sata nakon kontakta sa pšenicom i odražavaju se kožnim simptomima i kroz digestivni sistem.
Alergija na pšenicu leči se isključivanjem pšenice iz ishrane. Obično se javlja u ranom detinjstvu sa tendencijom prevazilaženja, dok pojava alergije na pšenicu u zreloj dobi često može da znači doživotnu alergiju.
Međutim, ne treba mešati alergiju na glutenske žitarice i autoimuno oboljenje, celijakiju. Alergija izaziva trenutnu reakciju, dok celijakija može imati trenutnu reakciju koja se manifestuje drugačijim simptomima od alergija (preko digestivnog sistema), ali može imati i odloženo dejstvo, pa se reakcija u vidu određene tegobe javlja kasnije, zbog čega se često i ne povezuje s hranom. Tada govorimo o asimptomačnoj celijakiji.
Soja
Soja je biljka koja je danas veoma rasprostranjena u industriji hrane. Sojino mleko se obično preporučuje u ishrani dece koja su alergična na kravlje mleko, ali i na ovo mleko postoji veliki broj reakcija. Soja ne sadrži gluten, pa se često koristi u bezglutenskoj ishrani.
Najčešći simptomi alergije na soju su kožne reakcije, svrab, crvenilo, urtikarija, sve do anafilaktičkog šoka.
Soja se nalazi u mnogim proizvodima: suhomesnatim, zatim konditorskim, raznim sosovima, viršlama, tako da je veliki izazov izbaciti je iz ishrane.
Srećom, alergija na soju spada u alergije koje je moguće prerasti.
Riba
Alergija na ribu spada u veoma opasne alergije. Može se javiti u ranom uzrastu, ali može se javiti i u toku života.
Kod alergije na ribu, simptomi mogu biti jako izraženi. Ponekad već pri udisanju mirisa ribe u toku spremanja (kuvanja ili pečenja) može nastati ozbiljna alergijska reakcija. Uglavnom se alergija javlja na više vrsta riba, a ne samo na jednu. Alergija na ribu je zapravo alergija na protein ribe parvalbumin, čija koncentracija kod nekih vrsta ribe može biti manje ili više zastupljen.
Najčešće se javljaju reakcije na pastrmku, lososa, belu ribu, sardelu, tunu.
Alergijske reakcije se češće javljaju kod odraslih, kod osoba koje konzumiraju veće količine namirnica od ribe. Osoba može iznenada postati alergična na ribu iako je godinama pre toga bez problema konzumirala ovu namirnicu. Od simptoma se javljaju mučnina, povraćanje, grčevi, urtikarija, anafilaksa, slično kao i kod alergije na morske plodove.
Morski plodovi
Alergija na morske plodove je veoma intenzivna vrsta alergije. Može biti smrtonosna čak i ukoliko osoba sa intenzivnom reakcijom boravi u prostoriji u kojoj se pripremaju ili konzumiraju morski plodovi.
Najčešći okidač alergije na morske plodove je protein iz plodova mora – tropomiozin, ali aktiviranje reakcije organizma na ovu hranu podstiču i proteini: arginin, kinaza i miozin.
Simptomi alergije na morske plodove uglavnom nastaju veoma brzo nakon konzumiranja ove vrste hrane i slični su drugim reakcijama alergije na hranu. Alergija na školjke i rakove najčešće se razvijaju za nekoliko minuta do sat vremena nakon pojedenog jela.
Najčešći simptomi alergije na morkse plodove su: svrab ili ekcem kože (atopijski dermatitis), oticanje usana, lica, jezika i grla ili drugih delova tela gušenje, zapušenje nosa ili otežano disanje bol u stomaku, dijareja, mučnina ili povraćanje vrtoglavica, poremećaj ravnoteže ili nesvestica, drhtanje usana.
U velikom broju slučajeva se dešava da se alergija na ribu i morske plodove javlja kod starijih osoba, kada su već nebrojano puta pre toga konzumirali ovu hranu, te se dešava da su alergijske reakcije na morske plodove često iznenadne.
Orašasti plodovi
U orašasto voće spadaju badem, lešnik, orah, indijski i brazilski orah, makadamija, pistaći, pinjoli, kesten.
Ovi alergeni se najčešće nalaze u slatkišima, tortama, čokoladama, raznim salatama i umacima. Alergija na jednu vrstu orašastog voća povećava rizik od alergije i na druge vrste orašastih plodova, zato je bitno izbegavati sve vrste orašastog voća. Osobe alergične na orašaste plodove su takođe alergične i na njihove proizvode, kao što su maslac, brašna, kremovi.
Simptomi alergije, poput one na kikiriki, mogu biti smrtonosni i zahtevaju brzu reakciju.