Za osobe koji imaju nutritivne alergije, celijakiju ili bilo kakvo zdravstveno ograničenje u ishrani, ali i članove njihovih porodica, kupovina namirnica je poseban izazov i veoma stresna svakodnevna obaveza. Svaki nutritivni alergen na koji osoba reaguje određenim zdravstvenim simptomima može ugroziti zdravlje, ali i život, kada se radi o intenzivnim reakcijama mogu dovesti do anafilaktičkog šoka.
Neretko smo svedoci da u kupovinu idemo sa lupom kako bismo uspeli da pročitamo sitna slova na deklaraciji proizvoda, i zbog toga smo projekat razvoja svesti o nutritivnim alergijama, celijakiji i drugim zdravstveni ograničenjima u ishrani nazvali „Hrana pod lupom„.
Čitanje deklaracija i informiranje o prisutnosti alergena
U Praviniku o deklarisanju, označavanju i reklamiranju hrane u članu 20, koje se tiču sastojaka koji mogu da izazovu alergije i/ili intolerancije stoji da u deklaraciji treba:
1) da budu navedeni u spisku sastojaka i sa tačnim navođenjem naziva sastojka koji može da izazove alergije i/ili intolerancije,
2) nazivi sastojaka naglašavaju se drugačijim fontom, stilom ili bojom pozadine, tako da se jasno razlikuju od ostalih sastojaka sa spiska sastojaka.
Po Pravilniku navedeno je 14 najčešćih uzročnika alergija ili intolerancija na hranu. Uredbom je propisano da se za svu hranu, i zapakovanu i nezapakovanu, potrošaču obavezno moraju dati informacije o prisutnosti svakoga od ovih 14 sastojaka koji uzrokuju alergije ili intolerancije. Za ovih se 14 sastojaka u praksi koristi zajednički naziv „alergeni“, bez obzira na činjenicu da se intolerancije i alergijske reakcije razlikuju po mehanizmu nastanka i vrsti reakcija odnosno simptoma.
1. žitarice koje sadrže gluten, tj. pšenica (poput pira i pšenice khorasan), raž, ječam, zob ili njihovi sojevi dobiveni hibridizacijom te proizvodi od tih žitarica,
2. rakovi i proizvodi od rakova,
3. jaja i proizvodi od jaja,
4. riba i riblji proizvodi,
5. kikiriki i proizvodi od kikirikija,
6. zrna soje i proizvodi od soje,
7. mleko i mlečni proizvodi (uključujući laktozu),
8. orašasto voće, tj. bademi, lešnici, orasi, indijski oraščići, pekan orasi, brazilski orasi, pistacije, makadamije ili kvinslandski orasi te njihovi proizvodi,
9. celer i njegovi proizvodi,
10. gorušica i proizvodi od gorušice,
11. seme susama i proizvodi od semena susama,
12. sumporni dioksid i sulfiti pri koncentracijama većim od 10 mg/kg ili 10 mg/L ,
13. lupina i proizvodi od lupine,
14. mekušci i proizvodi od mekušaca.
U popisu sastojaka proizvođač mora obavezno navesti sve sastojke koji uzrokuju alergije ili intolerancije, a upotrebljeni su u procesu proizvodnje i prisutni u gotovom proizvodu, čak i u promenjenom obliku. Takvi se sastojci moraju navesti bez obzira na njihovu količinu u proizvodu – dakle, čak i ako ih je u proizvodu jako malo.
Pravila deklarisanja alergena
Pravilo je jasno – deklaracija mora biti jasna i nedvosmislena i ne sme dovoditi potrošača u zabludu.
Pravilnik propisuje i način na koji se sastojci moraju navesti, kako bi potrošač jasno znao o kom sastojku se radi. Sastojak koji uzrokuje alergije ili intoleranciju mora biti jasno određen (na primer, ukoliko piše skrob, tačno se mora naznačiti kog poreka je skrob). Isto tako, alergeni se moraju posebno istaći, kako bi potrošač mogao brzo videti da li proizvod ima alergene ili ne.
Takođe, alergen se u popisu sastojaka mora posebno naglasiti drugačijim pismom od onog kojim je pisan ostatak popisa sastojaka, na primer različitim slovima, stilovima ili bojama u pozadini. U praksi, većina proizvođača alergene posebno naglašava tako da ih u popisu sastojaka navede masnim („bold“) slovima, na primer ovako:
- Sastojci: pšenično brašno, zobene pahuljice, šećer, suncokretovo ulje, bademi 6%, surutka u prahu (mleko)
A šta ćemo sa „može sadržati…“?
„Skriveni“ sastojci i moguća kontaminacija alergenima u proizvodnji najveći problem za osobe sa nutritivnim alergijama i celijakijom. U bilo kojem koraku proizvodnje, transporta, prodaje ili pripreme hrane ili sastojaka može doći do kontaminacije. To je naročito problem za osobe sa visokom klasom alergija (kikiriki, mleko, jaja, orašasti plodovi, morski plodovi, riba…) kada i mala količina alergena može izazvati anafilaksu, po smrt opasnu alergijsku reakciju i za osobe sa celijakijom, kojima i sitne čestice glutena mogu pogoršati zdravstveno stanje. U tom slučaju u popisu sastojaka nije naveden alergen (jer nije sastojak hrane), ali hrana ipak može sadržavati alergena u tragovima.
Stoga se na etiketama brojnih proizvoda iza popisa sastojaka mogu naći i dodatna upozorenja o mogućoj kontaminaciji, kao što su „Može sadržati…“, „Može sadržati tragove…“, „Proizvedeno u objektu koji takođe prerađuje …“. Te izjave znače da receptura proizvoda nema sastojaka koji sadrže gluten, ali se ne može isključiti slučajna kontaminacija, na primer, zbog kontaminacije ulazne sirovine, ili zato što se na istoj proizvodnoj liniji ili u istom pogonu proizvode i drugi proizvodi koji sadrže gluten.
Važno je znati da ove izjave nisu zakonski propisane, već se radi o dobrovoljno navedenim informacijama. Za potrošače, ovi su navodi često zbunjujući, iz niza razloga: pre svega, preterano korištenje takvih izjava umanjuje njihov značaj, pa ih potrošači počinju delom ignorisati. Mnogi potrošači ne znaju da ove izjave nisu obavezne pa stoga (pogrešno) veruju da različit tekst upozorenja znači i različiti stepen rizika (prema nekim istraživanjima, izjavu „Može sadržati“ potrošači doživljavaju s najviše opreza, dok izjavu da se u istom objektu prerađuje i hrana koja sadrži alergene doživljavaju s manje opreza).
Da bi ovakve izjave ispunile svoju svrhu i uistinu štitile potrošače kojima su namenjene, proizvođači bi ih trebali navoditi samo ako, nakon provedene detaljne procene rizika, utvrde da postoji stvaran, značajan rizik za potrošača s alergijom ili intolerancijom, i da se taj rizik ne može otkloniti dostupnim sigurnosnim merama (čišćenjem, vremenskim i prostornim razdvajanjem proizvodnje). Međutim, postoje i situacije kada pojedini proizvođači navode takve izjave iz opreza, bez provedene procene rizika, kako bi se (da, sebe, ne potrošača!) zaštitili od mogućih posledica. To je najveći problem i dovodi u zabludu samog potrošača.
U Dopuni Pravinika o deklarisanju, reklamiranju i označavanju hrane iz 2020. godine, doneta je izmena koja stupa na snagu od 2022.godine u kojoj se navodi da je proizvođač/uvoznik po zakonu obavezan da navede samo i iskjučivo sastojke koje proizvod sadrži. Nadamo se da će ova promena olakšati osobama sa alergijama u hrani i celijakijom, jer će iz deklaracije biti isključen tzv. paravan u vidu dodatka da „proizvod može sadržati tragove…“.
Neadekvatne deklaracije
Naš Pravilnik o deklarisanju, reklamiranju i označavanju hrane je usklađen sa evropskim, ali postoje mnogi primeri loše prakse, koji zbunjuju potrošače, kao što je potencijalno prisustvo određenih sastojaka.
Razumevanje Pravilnika o deklarisanju, reklamiranju i označavanju hrane može olakšati čitanje deklaracije, ali često se dešava da uvoznici/proizvođači nisu ispoštovali sve stavke iz Pravilnika i da deklaracija:
- nije adekvatno prevedena
- nalepnica sa drugim podacima je prelepljena preko sastava prizvoda
- stoji dvosmisleno označavanje (na primer: velikim slovima na pakovanju piše – bez glutena, a u sastavu proizvoda piše: mogući tragovi glutena)
- u originalu piše: proizvod od žitarica, a u prevodu piše: sadrži pšenicu, iako je navedena žirarica – kukuruzna
- lupina se prevodi kao – soja
- original deklaracija na kojoj se ističe da je proizvod bez glutena (posebno važno za osobe sa celijakijom), u prevodu ne bude naznačena.
Često se dešava da su greške u deklarisanju spojile više nepravilnosti. Na primer, u jedno dobro poznatoj čokoladi stoji na deklaraciji sledeće: žitarica je prevedena kao žito, iako je u pitanju pirinač, a onda preko original znaka precrtane pšenice i oznake gluten free prelepljena pogrešno prevedena deklaracija.
Ukoliko ste primetili još neke primere nepravinosti u deklarisanju i označavanju proizvoda pišite nam da ih navedemo.
Kako onda mi, potrošači, da se ponašamo? Koje mere predostrožnosti da koristimo? Da li možemo biti opušteni u kupovini ili moramo uvek biti na oprezu, pa čak proveravati svaku deklaraciju, čak i proizvoda koje redovno kupujemo?
Saveti za bezbednu kupovinu namirnica bez alergena
- Uvek budite na oprezu.
- Uvek proveravajte.
- Uvek čitajte deklaracije.
- Uvek pitajte i kažite da je po sredi zdravstveno isključenje namirnice, koliko god vam to naporno ili neprijatno bilo.
Evo i određenih saveta za kupovinu namirnica u prodavnici, za kupovinu gotove hrane u ugostiteljskim objektima i za kupovinu hrane preko interneta:
Saveti za kupovinu namirnica
- Proučiti spisak sastojaka na deklaraciji
- Pročitajte sva krupna i sitna slova na ambalaži proizvoda.
- Posebno obratiti pažnju na istaknute alergene (crna, italik, veća slova)
- Ukoliko sumnjate u prevod proizvođača, pročitajte i originalnu deklaraciju (ako znate jezik na kojem je napisana)
- Ukoliko sumnjate u kontaminiranost proizvoda, tražite od proizvođača pismeni odgovor o tačnom sastavu proizvoda i uslovima proizvodnje.
Ukoliko postoji dvosmislenih izjava i neadekvatnih deklaracija – prijavite nam na mail: info@alergijaija.com.
Saveti za kupovinu gotove hrane
Subjekti koji pružaju usluge ishrane i pica, odnosno ugostitelji su u obavezi da označe alergene u hrani.
Objekti koji prodaju i distribuiraju hranu van objekta odnosno poručenu hranu – moraju da navedu u sastavu14 alergenih namirnica, koje su navedene u pravilniku, na opisu proizvoda / hrane koji se dostavlja kupcu, jer je tu praktično usmena komunikacija izostavljena ili je obavljaju nestručne osobe.
Taj zakon je već stupio na snagu, samo deo o deklaracijama mora tek 2022. godine iz tehničkih razloga, ali sve ostalo je tu. Međutim, restorani to ne znaju.
Informacije o alergenima moraju na prodajnom mestu biti istaknute u blizini hrane na koju se odnose (ili na ambalaži ako se hrana na prodajnom mestu drži u njoj), i to u pisanom obliku, lako uočljive i jasno čitljive. Na primer, mogu se nalaziti na etiketama u blizini hrane na koju se odnose, u katalozima, jelovnicima, na tablama, pločama, elektroničkim uređajima i sl.
Na primer, u jelovniku ili na posteru u ugostiteljskom objektu može se nalaziti informacija: „Za informacije o prisutnosti satojaka ili proizvoda koji uzrokuju alergije ili intolerancije u hrani koju konzumirate, slobodno se obratite našem osoblju koje će Vam rado pomoći“. Kupac ima pravo tražiti te informacije, a osoblje, uvidom u dokumentiranu evidenciju s informacijama o prisutnosti alergena, mora dati potrebne informacije, i pokazati dokumentaciju ukoliko to zatražite.
Pridržavajte se ovih preporuka:
- U ugostiteljskim objektima (restoranima, kioscima brze hrane, pekarama, prodaji sladoleda…) tražite deklaraciju. Na žalost, svest o alergijama i intoleranciji na hranu je na veoma niskom nivou u ugostiteljstvu, a zainteresovanost vlasnika i zaposlenih za detaljan sastav svakog proizvoda koji prodaju je veoma mala. Zbog toga „ne verujte na reč“ zaposlenih, već isključivo čitajte deklaraciju.
- Svakako obavestite zaposlenog (prodavca, konobara, i kuvara ako je moguće) da imate alergiju/intoleranciju na određenu namirnicu koja može da vam izazove ozbiljnu reakciju. Usmena komunikacija je takođe veoma važna, koliko god da je neprijatna i često dovodi do nerazumevanja.
- Ne zaboravite da imate pravo tražiti spisak sastojaka!
Ukoliko ne dobijete tražene informacije o alergenima u ugostiteljskim objektima možete nam prijaviti na mail: info@alergijaija.com.
Prodaja hrane na daljinu
Prodaja sredstvima komunikacije na daljinu (internetska prodaja, telefonska prodaja, prodaja putem kataloga i sl.), informacije o prisutnosti alergena moraju biti dostupne:
- pre zaključenja kupovine i navedene u popratnom dokumentu prilikom prodaje na daljinu ili u nekom drugom primerenom obliku, i
- u trenutku isporuke.
Na primer, informacije o alergenima mogu se nalaziti na web stranici, a u trenutku isporuke informacija se može nalaziti na računu ili letku koji se dostavlja s hranom. Trgovac može odabrati način davanja informacije koji mu je najpogodniji, ali taj način mora jasno odrediti. Čak i kada nema mogućnost uzeti proizvod u ruke i pročitati etiketu, kupac nikako ne sme ostati bez ove važne informacije!
Ukoliko ne dobijete traženu informaciju preporučujemo vam da odustanete od kupovine. Problem nedostupnosti informacije o alergenima možete nam prijaviti na mail: info@alergijaija.com .
Učestvuj i ti u projektu „Hrana pod lupom“ i podeli sa nama svoju priču o nutritivnim alergijama ili celijakijom – iskustvom iz vrtića, škole, restorana, na putovanju, u društvu…
Šta je sa začinima, aditivima i aromama?
Jedno od čestih pitanja koje postavljaju osobe s alergijama ili intolerancijama jest jesu li začini, arome i aditivi („E-brojevi“) sigurni za njih. Naglasimo još jednom: sastojci koji uzrokuju alergije i intolerancije moraju se navesti bez obzira na njihovu količinu u proizvodu – dakle, čak i ako ih je u proizvodu vrlo malo, i to tako da upotrebljeni izraz jasno upućuje na naziv sastojka ili proizvoda. To znači da se sastojak koji uzrokuje alergije ili intolerancije ne sme „skrivati“ iza drugog naziva. Ovo pravilo važi i za aditive: ako su dobijeni od sastojaka koje uzrokuju alergije ili intolerancije, ne mogu se skrivati iza brojčane oznake. Na primer, ako je u siru prisutan konzervans lizozim, dobijen iz belanaca jajeta, proizvođač to u popisu sastojaka mora označiti (npr. konzervans: lizozim (JAJE), ili konzervans: jajčani lizozim). Pogledajmo i sledeći primer:
- Sastojci: testenina 50 % (pšenični griz, pšenično brašno, jaja), kokošja mast, pojačivači okusa (mononatrijev glutaminat, dinatrijev inozinat), jodirana sol, aroma (sadrži jaja), začini (sadrže celer), sirutka u prahu (mleko)
U ovom primeru vidljivo je da su alergeni navedeni čak i kada su prisutni u vrlo maloj količini (u aromi su kao alergen navedena jaja). Nadalje, alergen je naveden i posebno naglašen svaki put kada se pojavljuje u popisu sastojaka – čak i ako to znači da se ponavlja nekoliko puta. Ovdje proizvođač ima i alternativnu mogućnost kako bi izbegao ponavljanje, na primer tako da uputi potrošača na kraj popisa sastojaka. Hrana koja sadrži prehrambene aditive, nosače i pomoćne sastojke u postupku proizvodnje, koji su svi dobijeni od pšenice, može se označiti na sledeći način:
„…, [naziv prvog aditiva] (1), [naziv drugog aditiva] (1), nosač (1), pomoćna tvar (1), …”
(1) od pšenice (pri čemu se mora naglasiti „pšenica”).
Izuzetci: sastojci koji ne predstavljaju rizik
Za određene sastojke, iako su dobijeni od sirovine koja izvorno može izazvati alergije ili intolerancije, nije verojatno da će izazvati alergiju ili intoleranciju, jer su podvrgnute procesu prerade kojim se alergen odstranjuje. Takve sastojke procenila je Europska agencija za bezbednost hrane (EFSA – European Food Safety Authority) i zaključila da ne predstavljaju rizik za potrošača. Stoga se ti sastojci u popisu sastojaka ne moraju posebno naglasiti kao alergeni.
- U slučaju žitarica koje sadrže gluten, iznimke se odnose na glukozne sirupe na bazi pšenice, uključujući dekstrozu, maltodekstrin na bazi pšenice, glukozne sirupe na bazi ječma te na žitarice koje se upotrebljavaju za proizvodnju alkoholnih destilata, uključujući etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla.
- U slučaju soje, sojin licitin ne predstavlja alergen, iako to nije primer na deklaracijama proizvoda.
Više informacija o deklarisanju glutena možete pročitati u tekstu naših prijatelja iz Udruge Celivita iz Zagreba koji nam je takođe pomogao u kreiranju ovog teksta.
Ovaj tekst je deo projekta „Hrana pod lupom“ kojim Udruženje „Alergija i ja“ želi da razvje svest o alergijama i intolerancijama na hranu i poboljša kvalitet života osobama koje ih imaju.