Trenutno je zastupljeno verovanje da disfunkcija epidermalne barijere ima značajnu ulogu u patogenezi bolesti, a narušavanje same barijerne funkcije kože za posledicu ima težu kliničku sliku oboljenja. Atopičnoj koži fale prirodni vlažeći faktori (NMF), kao što su aminokiseline, ali je narušena i produkcija hidrolipidnog filma. To slabi barijernu funkciju kože, a kao posledica češanja slojevi ćelija ispod površine kože su skloniji infekcijama. Uzrok ovog oboljenja je kompleksan i nedovoljno istražen.
Mogući uzroci i okidači atopijskog dermatitisa
Neobično kod ovog kožnog oboljenja je to da su simptomi atopijskog dermatitisa – istovremeno i okidači. Pošto je koža suva i svrbi, osobe koje pate od ovog problema češu kožu i na taj način narušavaju barijernu funkciju kože. To ostavlja slojeve ispod površine izloženim i podložnim infekciji iz spoljne sredine. Bakterije izazivaju iritaciju i tako se češanje nastavlja. To je poznato kao „začarani krug“ atopične kože.
Poznato je da na uzrok bolesti utiču genetski faktori, životna sredina, poremećaji imuniteta, naseljavanje patogenih mikroorganizama na koži, kao i psihosomatski faktori. Glavni faktori rizika atopijskog ekcema su:
- Genetika. Postoji dokazana veza između atopijskog dermatitisa, astme i polenske kijavice. Ako jedan ili oba roditelja pate od jednog od ovih problema, postoji mogućnost da će i njihovo dete imati atopijski dermatitis. Rizik se proporcionalno uvećava, a ako oba roditelja imaju sva tri problema, tada verovatnoća da će dete naslediti bolest raste.
- Životna sredina/klima. Hladna podneblja predstavljaju veći rizik za nastanak atopijskog dermatitisa, kao i zagađeni gradovi. Veći je procenat dece i odraslih osoba sa atopijskim dermatitisom u većim gradovima, gde je i zagađenje veće, nego u ruralnim sredinama.
- Starost majke. Deca koju majke rode u poznijim godinama su pod većim rizikom nego ona koju rode mlađe majke.
- Antibiotici. Grupe antibiotika koje se obično prepisuju bebama kasnije u detinjstvu mogu da rezultiraju povećanim rizikom od alergija, pokazalo je novo američko istraživanje. Otkrili su da mala deca koja su primala antibiotike poput penicilina imaju veći rizik od razvoja alergija na hranu, astmu ili atopijski dermatitis.
Pored potencijalnih faktora rizika za nastanak ovog kožnog atopijskog oboljenja, može se govoriti i o okidačima koji igraju važnu ulogu u nastanku oboljenja. To su :
- Iritansi. Deterdženti, tamne boje u tkaninama kao i konzervansi i aditivi koji se dodaju da bi te boje bile postojane doprinose razvoju zapaljenja. Za odevanje se preporučuje pamuk, između ostalog je mekan i udoban. Nošenje pamučnih rukavica tokom noći, na primer, sprečava češanje u snu.
- Stres. Osobe sa atopijom često reaguju na stresne situacije češanjem, a na taj način pogoršavaju promene na koži.
- Toplota i znojenje. Osobe sa atopijskim ekcemom u toploj sredini obično prvo počnu da se češu i na taj način izazovu progresiju ekcema, pa tek posle počinju da se znoje.
- Alergeni. Inhalatorni, nutritivni, kontaktni – svi alergeni mogu da doprinesu pogoršanju lokalnog statusa kod atopičara – a ne moraju.
- Infekcije kože. Ukazuje na poremećenu barijernu funkciju. Kolonizacija kože bakterijom S. aureus očekivana je kod atopičara. Sama bakterija pospešuje zapaljenje kože kod atopičara.
Dodatni faktori rizika
Među ostale faktore koji mogu pogoršati postojeće simptome, iako različiti ljudi imaju različite okidače, spadaju:
- alergije ne hranu – npr. na jaja, sir, orašaste plodove, ljuskare
- alergije na alkohol
- alergije na kućne grinje, polen i/ili prašinu
- abrazivne ili tkanine koje „ne dišu“ – npr. vuna i najlon
- nikl – metal od kojeg se često prave nakit i satovi
- formaldehid (često se nalazi na novoj odeći)
- nesanica
- duvanski dim.
Dnevna nega atopijskog dermatitisa
Iako okidači variraju od osobe do osobe, postoji mnoge promene životnih navika koje su se pokazale kao efikasne:
- Održavanje sobne temperature i vlažnosti na niskom nivou kako bi se izbeglo znojenje.
- Nošenje mekane odeće. Pamuk je udoban i može se nositi u slojevima tokom zime. Teksture koje grebu, kao što je vuna, i tkanine koje „ne dišu“, kao što je najlon, bi trebalo izbegavati. Preporučuje se pamučna odeća, između ostalog pamuk je mekan i udoban.
- Vođenje dnevnika, beleženje svih okidača upalnih stanja.
- Odmor u svežim ili umerenim podnebljima – gde nije ni suviše vruće ni suviše hladno.
- Pranje nove odeće pre nošenja kako bi se uklonile iritirajuće farbe i završna obrada tkanine.
- Nošenje pamučnih rukavica tokom noći kako bi se sprečilo češanje u snu.
- Terapija vlažnim oblogama može doprineti ublažavanju svraba i umanjiti želju za češanjem (za više informacija razgovarajte sa svojim dermatologom)
- Tuširanje umesto kupanja, ali nikada suviše vrućom vodom (<32°), prečesto ili predugo.
- Ograničavanje trajanja kupanja na najviše 5-10 minuta.
- Uvek koristiti ulja za kupanje (ili ulja za tuširanje), jer imaju negujući efekat lipida.
- Izbegavanje bilo kakvih grubih sunđera ili četki za masiranje tokom kupanja ili tuširanja.
- Upražnjavanje meditacije, šetnje ili joge radi ublažavanja stresa.
Tekst pisan u saradnji sa glavnim partnerom našeg Alergološkog savetovališta: Eucerin Srbija