Verujem da svi ljudi znaju za alergije, ali dok se alergija ne desi nama ili nekome do koga nam je stalo, istina je da ne znamo šta to zaista znači. Biti alergičan na nešto i kako u svakodnevnom životu izgleda alergija?
Ta svakodnevnost alergije je možda najizražajnija kod alergije na hranu, jer svi imamo minimum 3 obroka dnevno, a preporuka skoro svih nutricionista su 3 obroka i 2 užine. Složićete se da je hrana važan segment naših života i kad god treba da uskratimo sebi neku određenu hranu ili namirnicu vidimo koliko je teško istrajati.
Šta kada izbor namirnica i hrane više nije stvar našeg izbora ili volje?
Šta u praksi znači alergija na hranu?
Osnovni korak u lečenju bilo koje alergije je izbegavanje alergena koji pokreće simptome i alergijsku reakciju.
Kako to zaista izgleda kod alergije na hranu saznaćete iz prve ruke:
Kada je moja ćerka dobila rezultate alergološih testova gde je istog momenta morala isključiti iz ishrane 10-tak namirnica, prvo sam pomislila na vrtić. Međutim, posle obavljenog razgovora sa timom na čelu sa nutricionistom dobila sam uverenje da će svaki njen obrok biti isplaniran i da mogu biti potpuno mirna. U jednom trenutku izbačene su joj sledeće namirnice: mesa (piletina i svinjetina), jaja, grašak, skuša, paradajz. U glavi sam imala samo jedno pitanje: Šta će ona sada jesti, kada ne sme ovo, ni ono i kako ćemo sve to… A onda mi je sjajna nutricionista u vrtiću Naša Radost u Sopotu, postavila sledeće pitanje: ”Mama, zašto ne bismo ovako razgovarali??? Šta Milica SME da jede?!” To je bio taj klik u mojoj glavi. Da, hajmo tako.
Nije to ništa samo ne jedeš hleb – ponavljali su. To da nije ništa, prouzrokovalo je da imam 47 kilograma sa 28 godina, da mi opadne kosa, a hemoglobin bude 87. To da nije ništa pokazivalo je i to da posle svakog obroka u roku od 15 minuta trčim u toalet. Kada sam dobila dijagnozu prvo što sam uradila, sela sam i čitala, a onda sam promenila sve sudove u kući, ali i kod mame u kući. Počela sam da jedem samo ono što sam ja lično spremila ili moja mama, jer jedino tada nisam imala problema sa stomakom.
Ponovo smo izbacili mleko iz moje ishrane i čekali rezultate. Međutim, bilo je još gore. Ekcemi suse preneli na prevoje laktova na rukama, butine i pupak. Par dana mi je ekcem bio i na očima! A sve te ekceme pratile su i nepodnošljivo jake glavobolje. Prvo smo mislili da su glavobolje od stresa. Onda me je mama me je vodila kod doktora, na snimanja glave (EEG, rengen), pa na orl, ali sve je bilo u redu. Na kraju je mama vratila film i pokušala da mi izbaci pšenicu iz ishrane. Bila sam srećna kao mali majmun kada sam opet okusila pavlaku, jogurt, sladoled i čokoladu. Ali sad smo imali većih problema. Mama mi je mesila posebne hlebove od različitih vrsta brašna (speltino, heljdino, ražano, ječmeno, kukuruzno, pirinčano, ovseno, od leblebije, čijino…). Gotove hlebove bez pšenice smo uspeli da pronađemo samo u Lidlu i Dm-u. Kad god uđem u prodavnicu, moram da čitam deklaraciju za sve što želim da kupim. To mi uvek produžava i otežava kupovinu.
Postale su mi teške i proslave. Dok ostali roditelji sede na rođendanu, ja gledam dete i mislim se da li će nešto progutati ili dodirnuti što ne sme?! Ko izmisli slatki sto, pitam se? – To je najveća noćna mora za svakog roditelja deteta sa alergijom na hranu. A onda dođe torta. Pa plakanje da želi tortu i on, vučem ga sa strane, objašnjavajući da on tortu ne sme da jede. I tako dok ga svi žale, ja se smeškam i govorim pa dobro mora da se navikne, nije to nista strašno, a u sebi plačem sa njim… Na žalost navikneš se na takve stvari, da tvoj život ne može da bude isti kao život ostalih ljudi. Da svaki obrok proživljavaš sa knedlom u grlu, ako ga ti nisi spremio. Da će tvoje dete uvek biti jadno i drugačije, da si ti ludi roditelj koji sto puta pita: “A šta se nalazi u jelu?” ”Sigurno nema mleka? A pšenice? Mozda kikirikija?” Ko još svuda gura pavlaku u jela? I kako to da restorani nemaju odgovarajući meni sa navedenim alergenima, konobari nemaju pojma o jelima i nijedan obrok nema bez alergena!? Zašto na svako ovo pitanje zvučim kao čudak?
Spisak alergena je predugačak, pa češće nabrajam na šta nisam alergična. Često se dešavalo da u vrtiću jedem hleb i čaj jer ostalo nije za mene. Moje rođendanske torte nisu bile glamurozne kao kod mojih drugarica i uvek je tu bila mama kao alarm kad nešto približim ustima. Pokušavali smo sa raznim preparatima da poboljšamo imunitet, puno suplemenata, puno svega zdravog… Nekako mi se čini da sam željna svega. Vremenom shvatiš da si propustio mnogo rođendana i proslava, jer je postalo naporno i za nas i za njih. Za Uskrs zanemariš jaja i čokoladne zeke, raduješ se sitnicama i čekaš da sve jednog dana možda prođe…
Imam 26 godina, alergiju na penicilin, određenu hranu (voće: jabuka i breskva, morska riba i ko zna šta još, više ni ne pamtim…), zimski ekcem i izrazito jaku alergiju na polen, cvetanje u vidu osipa, kijavice, gušenja… Praznik, post… Riba za ručak, morska… Ajde uzmi jedno parče, nisi odavno jela, možda je alergija prošla. Kažu da može da prođe, ajde… i ajde… Da probamo. Već smo uvežbani da reagujemo brzo na pojavu alergije kad god se pojavi da ne dođe do većih posledica. Posle mnogo godina sam prvi put pojela parče ribe i ukus je bio nestvaran, nekako, znate zaboravite ga, pa vam je skoro i nestvaran… Prošlo 10 minuta, 15… Nema ni naznake od alergije, jer, do sad bi već obično reagovao organizam… Početna sreća da će još jedna supstanca moći da se nađe na listi konzumiranja… 20-ti minut prolazi… i kreće reakcija… Vrat, dekolte… Osip se širi neprekidno… Urbazon… i tako obično bude. Stalno. Ipak nije prošla i ipak organizam i dalje ne može da podnese ovu namirnicu…
S obzirom da je moja devojčica alergična i na hranu, apsolutno ne jede mleko, gluten i jaja, plus kikiriki, lešnik, indijski orah, soju, peršun, mirođiju, kivi, višnju, grašak, mahunarke joj generalno ne prijaju, mada ne odustajem od njih, jer njenoj ishrani nedostaju proteini, pa joj dajem povremeno boraniju i leblebije, od orašastih jedino badem toleriše, ali mora da bude termički obrađen i može samo povremeno da konzumira. Ona je alergična i na trave, korove, drveće, pa to dodatno komplikuje jer dolazi i do unakrsnih reakcija sa hranom. U jednom trenutku mi se činilo da na sve što jede nekoliko dana zaredom ima reakciju!
U tom periodu sam morala proći kroz mnoge izazove suočavajući se sa prethodno postavljenim dijagnozama Hašimota i Insulinske rezistencije, a sada sam morala da se suočim sa još jednim izazovom, a to je da prihvatim da ubuduće, verovatno do kraja života, ne smem jesti ništa što sadrži gluten. Svi znamo da skoro sva omiljena jela našeg naroda sadrže gluten u nekom obliku, tako da sam ovo shvatila kao veliki izazov. Kao neko ko je izuzetno tvrdoglav u nekim situacijama, čvrsto sam odlučila da ću i ovo savladati. Sećam se koliko mi je bilo teško da ne pojedem parče pice ili sveže ispečene kiflice, ali čvrstom voljom sve može da se savlada, naravno uz veliku podršku najbližih osoba.
Sa godinu dana odlazimo na Torlak i radimo analize iz krvi o svom trošku, jer takav način ispitivanja iz krvi Tiršova, a ni Institut nisu radili. Cena jednog testa je bila oko 2600 dinara po alergenu. Radili smo mu test na 8 namirnica i svih 8 su bili 3. ili 4. klasa. Moje dete je bilo sa godinu dana alergično na jaja, mleko, soju, paradajz, limun, orah. Da bi stvar bila malo strašnija moje dete je imalo kontaktnu alergiju. Šta to znači: ako neko jede nešto od ovih alergena i ne opere ruke i usta i pipne moje dete – on se osipa po celom telu. Svakako je pronalazak namirnica i priprema obroka jedna od većih peripetija porodica sa alergijama na hranu. Najveći oslonac su majke i bake koje vredno kuvaju i spremaju, ali velika podrška su nam i dmBio proizvodi.
Zašto smo odabrali dmBio proizvode?
Kroz svakodnevno iskustvo koje doživljavamo prilikom kupovine osnovnih životnih namirnica, najvažnije u celom procesu kupovine, bilo da se radi o on-line kupovini ili kupovini namirnica bez alergena u manjim ili većim prehrambenim prodavnicama, je poverenje koje stičemo u proizvođača ili uvoznika.
Adekvatno deklarisanje namirnica je od presudne važnosti i to je osnovica u procesu građenja odnosa prema proizvodu koji osoba sa nutritivnim alergijama i celijakijom kupuje i koristi. Više o deklaracijama možete pročitati na ovom LINKU.
Na drugom mestu je izbor sastojaka. DmBio proizvodi su organski proizvodi, što znači da se u njihovoj proizvodnji teži minimalnoj upotrebi veštačkih materija i onih koje nisu poreklom sa samog gazdinstva. Prerađeni proizvodi dobijaju se od sirovina iz proizvodnje bez pesticida, veštačkih boja i aroma. Zanimljivo je da se u organskoj proizvodnji često pribegava starim otpornim biljnim i životinjskim vrstama, koje mogu da opstanu bez preterane upotrebe pesticida, herbicida i ostalih hemikalija.
Upravo zato među takvim proizvodima često možemo da pronađemo hranu koja je bila na trpezi naših predaka širom sveta, poput spelte (krupnika), ovsa, prosa, kinoe, amaranta i slično. Smatra se da su drevne žitarice hranljivije od savremenih, posebno ako se konzumira celo zrno. Takođe, među dmBio proizvodima ima i onih bez glutena i bez laktoze, a to je posebno istaknuto. Sve to olakšava život sa alergijom na hranu i skraćuje vreme pripreme obroka.
Na trećem mestu je dostupnost i cena proizvoda. DmBio proizvodi su naš izbor i zbog ove dve stavke. Uvek možemo računati na široku paletu proizvoda, a cene su veoma pristupačne, pogotovo imajući u vidu rast cena na svakom koraku.
Važno:
Uvek proverite tačan sastav proizvoda na deklaraciji, posebno vodeći računa o sastojcima koji mogu da izazovu alergije ili intolerancije. Ovaj sadržaj je kreativnog i edukativnog karaktera, za individualna ograničenja u ishrani, pažljivo čitajte deklaracije.
Ovaj tekst je deo projekta Hrana pod lupom kojim naše udruženje Alergija i ja želi da skrene pažnju na probleme osoba sa različitim ograničenjima u ishrani (nutritivnim alergijama i intoleracijama), na adekvatno deklarisanje namirnica, na izbor namirnica kako bi olakšalo kupovinu i pripremu hrane bez alergena.