Pridružite se našoj zajedinici:   
Saznajte više:

Hranim se drugačije i želim da kažem kako to izgleda u Srbiji

intolerancija na gluten

Samo oni koji imaju alergiju na neku hranu znaju koja je sreća kada jedeš nešto što mnogo želiš.

Fotografija ne može da opiše kako se osećam kada jedem nešto o čemu sam dugo maštala, ali može da ukaže na to koliki ste srećnici jer možete da jedete sve što poželite.
Ovo ne mogu da jedem u Srbiji, jer nema burgera bez glutena.


U Srbiji je hrana bez glutena veoma skupa.
U Srbiji je mali izbor hrane bez glutena.
U Srbiji kada imaš alergiju na gluten ili celijakiju, misle da želiš da budeš moderan, pa se hraniš kao Đoković.
U Srbiji ti ponude obrok u kome ima „samo“ kašika brašna, neshvatajući da ti i mrvica smeta. I još se ljute kada nećeš ili se sprdaju sa tvojim stanjem.
U Srbiji ljudi nisu edukovani.
U Srbiji lekari nisu edukovani.
U Srbiji kuvari ne razlikuju laktozu od glutena.
U Srbiji ti u bolnici donesu integralni hleb (koji naravno sadrži gluten) za doručak, jer im je rečeno da ne smeš gluten ni u tragovima.
U Srbiji je teško živeti kao bezglutenac. I zato kada odeš bar do Mađarske, osećaš se kao ljudsko biće.


Ne može ovo baš svako da razume.
Da ne bude da samo kukam, ima to i svoje prednosti.


Mogu da jedem skoro u neograničenim količinama, a da se ne ugojim.
Hranim se bez glutena i to je zdrav način ishrane.
Upoznala sam divne ljude bezglutence u grupama na  društvenim mrežama.


I zahvalna sam prijateljima koji kuvaju upotrebljavajući začine koje smem, onima koji mi kupuju slatkiše i ostalo bez glutena što nađu, mami i snaji koje kuvaju svaki dan za mene, mom dragom koji je jedini uspeo da ispeče palačinke od bezglutenskog brašna da budu tanke i ukusne, i svima koji shvataju da ovo nije hir, već da je bezglutencima hrana lek.


Hvala na pažnji.


Piše: Tatjana Đurović

globalskin
gaa
efa
wpa
elf