Kad se u životu susretnete sa nekom liječničkom dijagnozom o kojoj ne znate apsolutno ništa i preko noći sve morate naučiti, što vam dalje preostaje nego čitati – na društvenim mrežama, internetu, novinama. Danas je to puno lakše i dostupnije nego prije. Dosta toga i možemo, a nažalost i moramo sami pronaći i sami se educirati. Nakon moje dijagnoze celijakije u 30-oj godini života, kad sam se smatrala poprilično načitanom, shvatila sam da tek trebam početi čitati. Posuđujem skripte koje je prijatelj koji ima celijakiju od rođenja skupljao, od davne 80 i neke. Od tada se mnogo toga promijenilo, ali mi je to bila neka nit vodilja gdje dalje tražiti. Znate ono, kao kad dobijete Bukvar u prvom razredu osnovne. Čitaš, a ne znaš što čitaš. Kao pravi prvašić: izgubljena u svetu, a sa željom da nauči.
Kad sam shvatila grubo kakva je to bolest, krenula sam istraživati jelovnik, koje namirnice su zabranjene, a šta je dozvoljeno. Kod celijakičara, kao i kod većine autoimunih oboljenja jedini lijek je prehrana. Odmah ćemo one koji misle da je to zdrava prehrana razuvjeriti. Mi jedemo i palačinke i čokolade, i sendviče i čipseve. Mi se ne hranimo zdravo, mi se hranimo bez glutena. Na većinu mojih postavljenih pitanja u Facebook grupama sam dobivala odgovor: „ Samo pratite deklaracije.“ Znam ja šta su deklaracije, ali ne želim pratiti nikoga i ništa. Zato nemam Instagram.
Želim da mi lijepo na proizvodu piše jel ima ili nema glutena.
Zar je to tako teško? E onda shvatiš da tvoje želje nemaju veze sa zdravim mozgom i da živiš u državi u kojoj moraš biti sretan da ima i deklaracija na proizvodu. Pomiriš se s praćenjem deklaracije. Nemaš izbora ako misliš jesti.
Kupovina proizvoda bez glutena
Sjećam se da sam jedan dan odvela sina u vrtić i odlučila čitavo vrijeme dok je on u vrtiću posvetiti tom praćenju deklaracija. Tada sam već bila nekih 2-3 mjeseca na bezglutenskoj prehrani. Moj ulazak u jednu poznatu trgovinu u gradu gdje je bio vrtić zamalo je rezultirao blažim moždanim udarom. Na policama gdje stoji brašno (pšenično, ražovo, i svako drugo glutensko) udobno se smjestio i red bezglutenske mešavine za kruh. Obzirom da nisam ponijela naočale nisam bila sigurna, jer dobro vidim. Kad sam shvatila da mi je premala dioptrija da bi uopće bilo upitno šta vidim na razgovor je pozvana prva djelatnica koja se našla na putu. Još je važno navesti da je ispod mješavine bila neka smiješna cijena u vrijednosti jednog eura s natpisom smjesa za pastirski kruh. Pih, pastirski? Ni kraljevi si ga ne mogu priuštiti, a ne pastiri. Pitala sam djelatnicu jel joj cijena ispod artikla odgovara artiklu, ona kaže : „ Naravno.“
„ Dobro“, rekoh, „dat ćete mi 10 kilograma ovog brašna, ali vas upozoravam da ću za njega dati 10 eura, a ne 50.“
„ Pa da, to brašno košta 1 euro, nema problema.“
Znam da sad mislite da sam bezobrazna, ali to je bio jedini način da dotična nauči razlikovati vrste brašna. Kad je račun pokazao više od 50 eura šok na njenom licu i boju vam ne mogu prenijeti riječima.
Tu je nastupio moj monolog od nekoliko minuta. Lijepo sam im objasnila (dobro, možda je moglo i ljepše) da to brašno mora imati svoje posebno mjesto i da ga ne mogu držati na polici sa glutenskim brašnima i kako da se izbegne kontaminacija glutenom. Pogotovo jer svi znamo kako su kvalitetna pakiranja pšeničnog brašna. Kad kupiš 5 kg kući doneseš 4, jer je barem kilo ispalo putem kroz šuplje kuteve pakiranja.
Poslovođa, koja je pozvana naknadno se ispričala i pokazala da oni zapravo imaju posebno mjesto, ali da je radnica nova i nije upoznata s tim i samo je tražila način da popuni prazno mjesto na polici. Baš ga je lijepo popunila, mislim se. Kad smo riješili problem ja sam nastavila raditi ono zbog čega sam zapravo došla, pratiti deklaracije. Što bi naš narod rekao danguban posao. Satima sam čitala proizvode koji su me zanimali i iz trgovine izašla gluplja nego što sam ušla. Kakvi su modificirani škrobovi, fruktozni sirupi, E brojevi? Tek sad znam da ništa ne znam. Ali barem sam radnicama te smjene dala povoda za trač partiju o jednoj luđakinji koja im je došla reći kako se treba složiti bezglutensko brašno.
Deklarisanje bezglutenskih proizvoda
Svi vi, koji kao i ja, radi zdravlja morate pratiti deklaracije na proizvodima koje ne poznajete morate priznati da je zaista dosadno. Pogotovo kad se u sastojcima nigdje ne spominje alergen pa ga onda nađete na onom prijelazu pakiranja, savijen i kofol boldiran. I na njemu u slobodnom prijevodu piše velikim slovima: „ NE SMIJEŠ JESTI. VRATI ODAKLE SI UZEO.“
Izbegavanje glutena nije hir ni pomodarstvo već potreba pojedinaca.
Osim čitanja deklaracija moram priznati da me ljuti i ovo neznanje radnika. Ne kažem sad da svaki djelatnik mora završiti bezglutenski tečaj nego jednostavno bih volila da se malo potrude upoznati šta imaju na policama u svojim trgovinama. Posebno one deklarirane proizvode. Baš jučer ulazim u jedan veći trgovački centar u kojem ne znam gdje je točno polica sa proizvodima bez glutena i pitam radnicu na odjelu kruha i peciva, jel zna gdje stoji bezglutenski kruh. Ona se okrenu na policu iza sebe i kaže mi nema, imaju samo ovaj obični. Kad sam joj rekla da se može okretati do ujutro na odjelu peciva i da neće naći gluten free kruh tek tad joj išta nije bilo jasno. Na kraju me odvela do police za šećeraše, našla neki integralni fitness kruh, pa mi ponudila. Srećom pored je bila i polica sa bezglutenskim proizvodima, pa sam je naučila da zna za ubuduće, ako je netko upita.
Ili ja starim ili me ljudska nezaiteresiranost sve više ljuti, ne znam. Razumijem da je deklariranje proizvoda gluten free oznakom i znakom precrtanog klasa proceduralna i skupa stavka za proizvođača, ali olakšavajuća za nas koji svakodnevno vrtimo artikle po trgovini ko dvorske lude. Da se hranimo samo onima striktno deklariranima, mislim da bi imali osiromašenu prehranu, jer je ponuda istih osiromašena. Ali evo, zahvaljujući Googlu, raznim Facebook grupama i portalima koji se svakodnevno trude da nam taj posao olakšaju možda ne budem više morala nositi sa sobom ovu lupu što mi je muž poklonio kad smo saznali da imam celijakiju.
Piše: Ankica Ostojić
Sva prava na tekst su zadržana. Nije dozvoljeno kopiranje, osim uz dozvolu portala i pravilno navođenje linkova sajta.
