Kada imate alergiju na hranu ili živite u domaćinstvu u kojem neko ima alergije na hranu ili celijakiju obezbeđivanje odgovarajuće ishrane, odnosno kupovina „bezbednih“ namirmica ume biti veliko opterećenje i izvor frustracije, pogotovo u početku. Za obezbeđivanje sigurne ishrane, bez alergena ili u slučaju celijakije – glutena, važno je usvojiti navike koje nam u tome pomažu kao što je čitanje deklaracije hrane koju kupujemo.
Cilj deklarisanja hrane je da potrošač/korisnik dobije jasne podatke o proizvodu. Preko deklaracije i kroz označavanje hrane potrošač treba da dobije ispravne i jasne podatke o hrani, posebno o sastavu, količini, trajnosti, poreklu, karakteristikama, identitetu i svojstvima hrane.
Čitanje deklaracije hrane, ali ne samo hrane već i lekova, kozmetičkih i higijenskih proizvoda je veoma važna navika koja nam pomaže da predupredimo eventualno izlaganje sastojku koji ne smemo da konzumiramo ili da dođemo u kontakt.
U nastavku teksta izložićemo bazična pravila u vezi sa deklarisanjem hrane u Srbiji kao i probleme sa kojima se naši pacijenti/članovi susreću.
Deklarisanje hrane u Srbiji je regulisano Pravilnikom o deklarisanju, označavanju i reklamiranju hrane („Sl. glasnik RS“, br. 19/2017, 16/2018, 17/2020 i 118/2020). Pravilnik je donet na osnovu Zakona o bezbednosti hrane i usklađen je sa Uredbom EU 1169/2011 kojom je ova oblast uređena u Evropskoj uniji. Pravilnik se primenjuje kako na upakovanu tako i neupakovanu hranu. Neupakovana hrana je hrana koja se stavlja u promet bez prethodnog pakovanja ili se pakuje na mestu prodaje, u prisustvu krajnjeg potrošača ili je upakovana za direktnu prodaju.
Shodno Pravilniku, pružanje informacija o hrani vrši se na način kojim se ne obmanjuje krajnji potrošač, a naročito u pogledu:
1) karakterističnih osobina hrane, a posebno njene prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, trajnosti, zemlje porekla ili zemlje i mesta porekla i načina proizvodnje;
2) pripisivanja hrani osobina i svojstava koje ne poseduje;
3) ukazivanja na posebna svojstva hrane i ako slična hrana ima ista takva svojstva, naročito isticanjem prisustva ili odsustva određenih sastojaka i/ili hranljivih materija;
4) ukazivanja izgledom, opisom ili slikovnim prikazom na prisustvo određene hrane ili sastojka, kada je u stvarnosti sastojak koji je inače prirodno prisutan ili korišćen u toj hrani, zamenjen drugim sastavnim delom ili drugim sastojkom.
Informacije o hrani treba da budu tačne, jasne i lako razumljive potrošaču.
Za informacije o upakovanoj hrani odgovoran je subjekt u poslovanju hranom pod čijim se nazivom, odnosno poslovnim imenom hrana stavlja u promet, ili uvoznik ukoliko taj subjekt nije registrovan u Republici Srbiji. Za informacije o neupakovanoj hrani odgovoran je, u skladu sa zakonom, subjekt u poslovanju hranom koji pakuje hranu na mestu prodaje krajnjem potrošaču.
Na deklaraciji upakovane hrane navode se sledeći podaci:
1) naziv pod kojim se hrana stavlja u promet; 2) spisak sastojaka; 3) svi sastojci ili pomoćna sredstva u procesu proizvodnje – Sastojci koji mogu da izazovu alergije i/ili intolerancije, ili su dobijeni od sastojaka ili proizvoda, a koji su upotrebljeni u procesu proizvodnje ili pripreme hrane i koji su prisutni u gotovom proizvodu, čak i u izmenjenom obliku; 4) količina određenih sastojaka ili kategorije sastojaka; 5) neto količina; 6) rok trajanja; 7) posebni uslovi čuvanja i/ili upotrebe hrane, ako utiču na svojstva hrane i rok trajanja; 8) naziv i adresa/sedište subjekta u poslovanju hranom pod čijim se nazivom, odnosno poslovnim imenom hrana stavlja u promet, a koji je registrovan u Republici Srbiji; 9) zemlja porekla ili zemlja i mesto porekla,; 10) uputstvo za upotrebu, kada u nedostatku takvog uputstva ne bi bila moguća pravilna upotrebahrane; 11) stvarni sadržaj alkohola kod pića koja sadrže više od 1,2% vol alkohola; 12) nutritivna deklaracija; 13) oznaka serije ili lota; 14) kategorija kvaliteta ili klasa hrane, ako ta hrana, u skladu sa posebnim propisima, podleže kategorizaciji ili klasifikaciji. Podaci se navode rečima i brojevima, a pored toga, mogu se označavati i piktogramima ili simbolima.
Shodno Pravilniku, sastojci koji mogu izazvati alergiju i/ili intoleranciju , a koji se moraju obavezno navesti su:
1) žitarice koje sadrže gluten, tj. pšenica (poput spelte i pšenice khorasan), raž, ječam, ovas i varijeteti dobijeni njihovim ukrštanjem, kao i proizvodi od tih žitarica, osim:
(1) glukoznog sirupa na bazi pšenice, uključujući i dekstrozu,
(2) maltodekstrina na bazi pšenice,
(3) glukoznih sirupa na bazi ječma,
(4) žitarica koje se koriste za proizvodnju alkoholnih destilata, uključujući etil alkohol poljoprivrednog porekla;
2) ljuskari (rakovi) i proizvodi od ljuskara;
3) jaja i proizvodi od jaja;
4) riba i proizvodi ribarstva osim:
(1) ribljeg želatina koji se koristi kao nosač za vitamine i karotenoidne pripravke,
(2) ribljeg želatina ili želatina iz ribljeg mehura (Isinglass) za bistrenje piva i vina;
5) kikiriki i proizvodi od kikirikija;
6) soja i proizvodi od soje, osim:
(1) potpuno rafinisanog sojinog ulja i masti,
(2) prirodnog ekstrata bogatog tokoferolima (E 306), prirodnog D-alfa tokoferola, D-alfa tokoferola acetata, D-alfa tokoferolsukcinata poreklom iz soje,
(3) izdvojenog fitosterola i fitosterola estri iz ulja soje,
(4) biljnog stanola estara proizvedenog iz sterola ulja soje;
7) mleko i proizvodi od mleka (uključujući laktozu), osim:
(1) surutke koja se koristi za proizvodnju alkoholnih destilata uključujući etil alkohol poljoprivrednog porekla,
(2) laktitola;
8) jezgrasto voće: badem (communis L.), lešnik (Corylus avellana), orah (Juglans regia), indijski orah (Anacardium occidentale), pekan orah (Carya illinoiesis), brazilski orah (Bertholettia excelsa), pistać (Pistacia vera), makadamia orah i Queensland orah (Maccadamia ternifolia) i njihovi proizvodi, osim:
(1) jezgrastog voća koje se koristi za proizvodnju alkoholnih destilata uključujući etil alkohol poljoprivrednog porekla;
9) celer i proizvodi od celera;
10) slačica i proizvodi od slačice;
11) seme susama i proizvodi od susama;
12) sumpor-dioksid i sulfiti u koncentracijama većim od 10 mg/kg ili 10 mg/l izraženo kao SO2, koji se izračunava za proizvode koji su spremni za potrošnju ili koji su rekonstituisani u skladu sa uputstvom proizvođača;
13) lupine (sočivo) i proizvodi od lupine (sočiva);
14) školjkaši i ostali mekušci i njihovi proizvodi.
Sa kojim problemima se potrošač koji ima alergiju na hranu ili celijakiju susreće?
Pravilnik propisuje da svi sastojci koji mogu izazvati alergiju i/ili intoleranciju, a koji se nalaze u sastavu hrane ili procesu proizvodnje moraju biti navedeni u spisku sastojaka sa tačnim navođenjem naziva sastojka koji može da izazove alergije i/ili intolerancije, a naglašavaju se drugačijim fontom, stilom ili bojom pozadine, tako da se jasno razlikuju od ostalih sastojaka sa spiska sastojaka.
U nedostatku spiska sastojaka, alergeni se označavaju tako što se navede „sadrži“ posle koje se navode nazivi alergena, npr. sadrži: gluten. Kada nekoliko sastojaka ili pomoćnih sredstava u procesu proizvodnje potiče od jednog sastojka koji se prema Pravilniku smatra alergenom, tada se svaki sastojak ili pomoćno sredstvo navode. Svaka supstanca upotrebljena u proizvodnji hrane koja je prisutna u gotovom proizvodu čak i u promenjenom obliku, a potiče od sastojaka koji se smatraju alergenom smatra se sastojkom i navodi se uz jasan navod naziva sastojka od koga potiče.
Tako bi trebalo da bude. Međutim, moguće prisustvo tragova je na dobrovoljnoj osnovi.
Informacija o mogućem prisustvu sastojaka koji mogu da izazovu alergije i/ili intolerancije spada u informacije koje se daju na dobrovoljnoj osnovi. Tako proizvođači hrane koja sama po sebi ne sadrži alergene, ali se proizvodi ili pakuje u objektima ili ili se pak proizvodi na na istoj proizvodnoj traci u kojima se nalazi/koristi neki od alergena koristi na dobrovoljnoj osnovi dele sa svojim potrošačima te informacije pa otud na nekim proizvodima možemo naći informacije tipa “Moguće prisustvo u tragovima: mleka, jaja…” ili “Može da sadrži: gluten, mleko, orašaste plodove…” .
Upravo ovo za pacijente sa smrtonosnim alergijama i celijakijom je od presudnog značaja za kupovinu određenog proizvoda.
Po istraživanju Evropske federacije udruženja pacijenata za alergije i bolesti disajnih puteva – EFA koja na evropskom nivou zagovara pravilno deklarisanje namirnica i razvoja svesti o alergijama na hranu, a čije je naše Udruženje „Alergija i ja“ član, samo 10% proizvoda na kojima je u deklaraciji zabeleženo: „može sadržati:….“ ili „moguće prisustvo tragova (određenog alergena)….“ zapravo i sadrži te tragove, odnosno alergen. To dovodi u zabludu potrošača koji ima alergije na hranu ili neko drugo zdravstveno ograničenje u ishrani, kao što je celijakija, smanjujući mu izbor, koji je iovako zbog prisutnih ograničenja – smanjen. Takođe, još veći problem je da nenavođenje tragova neke alergene namirnice može ugroziti život osobe sa alergijama i celijakijom.
Iako je je Pravilnik na dobar način reguliše oblast deklarisanja i označavanja hrane svedoci smo da su relativno česti propusti u njegovoj promeni u praksi. Dešava se da i veliki proizvodni lanci neadekvatnno dekarišu određene namirnice i bespotrebno navode moguće prisustvo tragova alergena iskjučivo da bi se zaštitili i smanjili troškove analiza. Jednostavno, lakše im je da napišu da proizvod „možda“ sadrži određenu namirnicu, nego da kontroliše svoje proizvode češće. Sa druge strane, nedovoljna kontrola proizvoda i menjane sirovina koje se koriste u proizvodnji, bez prethodne provere, može ugroziti život potrošača koji ima smrtonosne alergije u hrani ili celijakiju. Poznato je da i tragovi određenog alergena mogu dovesti do alergijske reakcije, bolesti digestivnog trakta, urtikarije, pa čak i anafilakse, po smrt opasne alergijske reakcije.
Proizvođači hrane često ne navode sve sastojke hrane u skladu sa Pravilnikom, a često izostaje i posebno označavanje alergena na način koji je propisan.
Takođe, kod hrane koja se uvozi vrlo često prevod deklaracije ne sadrži sve sastojke koji su navedeni na originalnom pakovanju na jeziku zemlje proizvođača. Tako ljudi koji ne razumeju jezike na kojima je sam proizvođač napisao deklaraciju mogu da dođu u zabludu u pogledu svih sastojaka hrane. Čak i potrošači koji znaju jezik na kom je napisana originalna deklaracija ne mogu da se upoznaju sa istom jer je najčešće preko originalnog ispisa nalepljen (nepotpuni) prevod deklaracije na našem jeziku.
U pekarama i prodavnicama koje u određenom delu prodaju pekarske proizvode deklaracije proizvoda najčešće su teže dostupne, jer se nalaze u „knjizi“ koja nije vidljivo izložena i čime se obeshrabruju potrošači da istu traže na uvid kako bi se upoznali sa njihovim sastojcima. Nadalje kod ovih proizvoda srećemo se i sa praksom da proizvođač napiše da proizvod sadrži npr. šunku, ali da ne napiše koji je sastav te šunke.
Retki su primeri navođenja sastava proizvoda i u restoranima, hotelima, u predškolskim i školskim ustanovama.
Ovo su samo neki problemi koji postoje s primenom propisa o deklarisanju u praksi.
Udruženje „Alergija i ja“ u svom predstojećem radu, kroz svoje aktivnosti bliže će se baviti ovom problematikom. Bezbednost hrane u Srbiji , odnosno pravilno deklarisanje namirnica biće ove godine jedan od fokusa rada Udruženja „Alergija i ja“ kroz projekat „Hrana pod lupom“.
Podelite sa nama vaša iskustva u prodavnici, restoranu, školi, vrtiću… ukažite na problem deklaracije hrane ili problema koji ste imali u društvu po pitanju neadekvatnih obeleženih sastojaka ili neobezbeđivanja obroka ili osuda okoline po pitanju zdravstvene različitosti u ishrani. Pišite nam na: info@alergijaija.com i pomozite nam da se naši problemi jače čuju!